1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kinezi napuštaju BiH

Kineski trgovci napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Njihove radnje mahom se zatvaraju, a one koje rade posluju s gubitkom pa je pitanje dana kada će im staviti ključ u bravu. Tiho su došli, još tiše odlaze.

Geschäft der Familie Vu in Banjaluka Crni biser Titel: Chinesen in Bosnien und Herzegowina Schlagworte:Chinesen, Bosnien, Banjaluka, Aleksandra Slavnic Wer hat das Bild gemacht/Fotograf?:Aleksandra Slavnic/DW Korrespondentin Wann wurde das Bild gemacht?: März 2013 Wo wurde das Bild aufgenommen?: Banjaluka, Bosnien und Herzegowina

Chinesen in Bosnien und Herzegowina

Jedanaestogodišnji Kinez Nikola Wu jedan je od najpoznatijih stanovnika Banje Luke. Širokim osmijehom i okruglim obrazima od svog rođenja ali i prvih školskih dana privlači pažnju sugrađana. Odrasli Kinezi odavno nisu novost, ali njihove djece nema u školama i vrtićima pa je Nikola bio i ostao prava atrakcija.

Nikola Wu osjeća se kao pravi Banjalučanin

Odlično se uklopio, ima mnogo prijatelja i ne pomišlja na to da bi jednog dana mogao živjeti u domovini svojih roditelja. Prvi je Kinez rođen u Banjoj Luci, a njegov otac Min Ling Wu prvi Kinez koji se prije četrnaest godina doselio u grad na Vrbasu.

Nikola Wu

Nikola Wu ide u šesti razred u Banjoj Luci i ne želi živjeti u Kini

"Kada sam 1999. godine došao u Banju Luku, ovdje nije bilo nijednog Kineza. Mi smo bili prvi koji su se doselili u ovaj grad i otvorili prodavaonicu. Dobro nam je išlo, posla je bilo pa smo otvorili i drugu radnju. Ali posljednjih godina je stvarno loše. Svi naši prijatelji iz Kine su otišli, zatvaraju radnje i vraćaju se", kaže Ling Vu. Vjeruje da ć,e ako se ovako nastavi, do kraja godine i on morati staviti ključ u bravu i zatvoriti radnju "Crni biser" u naselju Obilićevo.

„U siječnju i veljači smo zabilježili debeli minus. Mnoge prodavaonice su, kao što vidite, zatvorene. Sada je u Kini dobro, tamo ima mnogo posla za razliku od ranijih godina, pa ćemo i mi vjerovatno natrag otkud smo došli prije mnogo godina. Jedino se Nikoli ne ide, ovo je njegov grad i on bi rado ostao, Kinu ne voli“, objašnjava Ling Wu kroz smijeh.

Ova kineska obitelj je naučila jezik, prilagodila se životu u Bosni i Hercegovini i zavoljela stanovnike. Kažu da su ljudi u Banjoj Luci dobri domaćini, prijateljski raspoloženi i kako posebno ističu, ne kradu.

Kina je danas druga zemlja

"Naš rodni grad u Kini odakle dolazimo se jako promijenio. Otvorene su mnoge tvrtke koje proizvode obuću i odjeću, tako da sada ima posla. Tako je zadnej četiri godine. Prije se jako teško živjelo i zbog toga smo bili otišli“.

Obitelj Wu, mama, sin i tata u njihovm dućanu.

Obitelj Wu: "Vremena su teška."

Dok Nikolini roditelji zabrinuto bilježe dnevnu zaradu, on bezbrižno pohađa šesti razred O.Š. Dositej Obradović, igra video igrice i druži se s vršnjacima. Jezik domaćih govori odlično, ali priznaje da ima problema kad treba svladati školsko gradivo. „Imam svakakvih ocjena, i jedinica i dvojki ali ipak znam ponešto. Roditelji su zadovoljni. Trenirao sam košarku i karate ali sam prestao“, stidljivo objašnjava Nikola. Nekoliko puta je bio u Kini ali tamo ne želi živjeti, jer mu je kako kaže, svaki put bilo dosadno.

Udruga bosansko-kineskog prijateljstva

O Kinezima i njihovom životu u BiH se malo zna unatoč tomu što su tamo prisutni već dva desetljeća. Sva komunikacija između njih i domćeg stanovništva uglavnom se svodi na: "Dobar dan", "Koliko to stoji", "Hvala" i "Doviđenja". U ovaj dio svijeta došli su u potrazi za boljim životom. Ostajali su jer im je bilo dobro, ali to se promijenilo.

U Banjoj Luci od 1997. godine postoji Udruga prijatelja Narodne Republike Kine i Bosne i Hercegovine. Iako tada Kineza još nije bilo u BiH, Banjalučanka Milka Tamamović, iz ljubavi i poštovanja prema ovoj kineskoj kulturi, ustanovila je ovu udrugu. „Udruga i dalje okuplja naše ljude koji su zaljubljenici u kinesku kulturu i tradiciju. Ali Kineza koji su nekada bili dio ove organizacije više nema. Otišli su svi. Kako smo mi ekonomski tonuli, tako su i oni odlazili. Ostalo je tek nekoliko obitelji i trgovina. Od 2007. oni su u fazi odlaska“.

Milka Tamamović

Zaljubljenica u kinesku kulturu Milka Tamamović

Milka Tamamović vjeruje da BiH nije na pravi način reagirala kao država, jer nije pružila uvjete za rad i nije iskoristila potencijal kojeg su Kinezi sa sobom bili donijeli. "Bila sam šokirana kada sam čula da odlaze u Albaniju i na Kosovo jer im je tamo bolje. Mi ovdje živimo u uvjerenju da smo razvijeniji od tih sredina. Na žalost to nije istina. Kinezi donose prosperitet i novu snagu, a mi to nismo iskoristili".

Ona je nekoliko puta je posjetila Kinu, dosta dobro govori kineski i privržena je ovom narodu. Fascinirana je njihovim optimizmom i energijom, spremnošću da se žrtvuju za dobrobit društva. Kaže da se uvjerila kako su pošteni poslodavci i vrijedni radnci. „Mnogi naši ljudi su radili u kineskim trgovinama, nikada nisam čula da je netko nezadovoljan. Svojim radnicima su redovito davali plaće, prijavljivali ih i uplaćivali doprinose. Znam sigurno da brojni trgovci žale za njima".

Procjenjuje se da je u BiH početkom prošlog desetljeća bilo oko tisuću Kineza, a da taj broj danas ne prelazi četiri stotine. Ima i miješanih brakova, najčešće se radi o kineskim muškarcima i domaćim ženama. U Banjoj Luci je sklopljena jedna ovakva bračna zajednica, ali je par nedavno otišao u Kinu.

Preporuka uredništva