1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kineske trgovine osvajaju Afriku

Njih se susreće u svakom južnoafričkom gradu: male trgovine u kojima se može kupiti hranu, sredstva za pranje ili šibice. U Južnoafričkoj Republici ih zovu Tuck-Shops ili Spaza. Sada dobivaju jaču konkurenciju iz Azije.

Mei Chen je jako zaposlena. Ova 26-godišnjakinja stoji iza tezge svoje male trgovine koja je pretrpana korisnim, ali i beskorisnim stvarima. Posuđe, baterije, nakit i mnogo toga drugoga natrpano je na police u slabo osvijetljenoj trgovini. Petak je popodne, nekoliko žena ispunja ovu malu trgovinu životom.

Mei Chen naplaćuje, pakira i odgovara na pitanja u vezi s nuđenom robom - onoliko koliko može s obzirom na svoje slabo znanje engleskog jezika. Mei Chen je Kineskinja, njezina trgovina je usred Mandelinog parka, jednog neobičnog naselja u Capetownu.

Mei Chen

Mei Chen

Prije godinu dana sa svojom obitelji je otvorila ovu trgovinu "Sve po pet randa" (rand je južnoafrički novac). Princip je: veliki izbor za malo novca. Roba je proizvedena u Kini. Mei Chenina trgovina je jedna od rijetkih takvih trgovina u ovoj četvrti. "Ovdje u Mandelinom parku nema puno trgovina kao što je naša. Somalijci koji ovdje imaju trgovine većinom prodaju hranu. Ako ljudi trebaju higijenske potrepštine ili pelene, moraju ići u velike trgovine. A one su daleko, dok su sredstva javnog prometa skupa", kaže Mei Chen.

Kinezi marljiviji i požrtvovniji

Procjenjuje se da je u zadnjih 15 godina više tisuća Kineza došlo u Južnoafričku Republiku. Točnih podataka nema. Velika nezaposlenost u Kini i prilično labava južnoafrička politika useljavanja doveli su do toga najnovijeg vala useljavanja. U svakom townshipu (četvrti u kojima živi crnačko stanovništvo) kao i u svakom manjem naselju postoji neki China-shop. Bongie Kotswana, koju susrećemo u trgovini, smatra da je to pozitivno. "Kako bismo došli ovamo nisu nam potrebna sredstva javnog prijevoza, jeftinije je i može se dobiti sve što ima i u supermarketu. Nekad kupujem stvari za kosu, kupujem svašta."

Kineska trgovina

Trgovina je puna svakakve robe

Mei Chen ne želi reći zašto je napustila Kinu i sad s mužem, roditeljima i dvoje male djece živi u malom prostoru iza trgovinske tezge - usred jedne južnoafričke siromašne četvrti. U pravilu nezaposleni i slabo obrazovani Kinezi dolaze u Afriku s nadom u blagostanje. Većina ih je ovdje ilegalno, pa zato nema ni podataka o broju kineskih trgovina i njihovom prometu u Južnoafričkoj Republici. Ali, jedno je jasno: kineske trgovine često bolje posluju nego domaće. Po mišljenju Terencea McNameea razlog je u kineskom odnosu prema radu. McNamee je politolog zaposlen u Zakladi Brenthurst u Johannesburgu. Radeći na studiji koja je objavljena 2012. razgovarao je s brojnim kineskim trgovcima. "Utvrdili smo da postoji gotovo nezamisliva spremnost na rad i jako velika sposobnost podnošenja i žrtvovanja. To jako ima veze s vrlo uvriježenim mišljenjem (kod Kineza) da osoba bez posla nije ništa i da samo požrtvovan rad može spriječiti gubitak posla."

Ilegalan uvoz, prodaja bez računa

Drugi je razlog to što kineski trgovci, isto kao i somalski, svoje proizvode u pravilu nude jeftinije nego domaći trgovci. Oni nude veći izbor i imaju duže radno vrijeme trgovina. Njihov utjecaj na južnoafričko gospodarstvo ne može se izmjeriti, kaže McNamee. Uvoz robe najčešće se odvija ilegalno. Prodaje se za gotovinu i najčešće bez računa. Država tako gubi poreze, ali siromašnije stanovništvo ima mogućnost za malo novca doći do svakodnevnih potrepština.

Siromašna četvrt u Johannesburgu

Trgovine u jednoj siromašnoj četvrti u Johannesburgu

Ovisno o ozračju uspjeh kineskih trgovaca može dovesti i do nasilnih napada na strance. Javnost za to najčešće uopće ne dozna, prevelik je strah od policije. Ni Mei Chen o tomu ne želi govoriti: "Većinom su ljudi ljubazni, ali neki se napiju pa dođu ovamo u trgovinu i prave nered. A ako ljudi nemaj novca, ponekad kradu. Ali, većina ljudi je ljubazna."

San o povratku

Većina kineskih trgovaca živi kao u nekom zaštićenom prostoru, konstatira Terence McNamee. Jako je malo kontakata s afričkim stanovništvom, ta kultura im je previše strana. Osim toga većina Kineza Južnoafričku Republiku promatra kao privremenu postaju. Čim skupe dovoljno novca za obrazovanje djece namjeravaju se vratiti kući. I Mei Chen se namjerava vratiti. "Da, nedostaju mi rodbina i prijatelji. Možda se jednog dana budem mogla vratiti u Kinu. Kad moja mala kćer bude velika moram se vratiti."