1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Kenijska kovačnica olimpijskog zlata

Ono što je za male Brazilce nogomet, za male Kenijce je trčanje - karta za bolji život. Kenijci, kako priznaju i njihovi rivali, trče u "vlastitoj ligi" i drže preko 15 svjetskih rekorda.

Kenijac Samuel Kamau Wansiru slavi zlato na Olimpijadi u Pekingu 2008.

Kenijac Samuel Kamau Wansiru slavi zlato na Olimpijadi u Pekingu 2008.

Pet je ujutro i na Kenijskim visoravnima još je mrkli mrak. Ali ispred jedne škole već se okupila skupina mladića u sportskoj odjeći. U to vrijeme, naime, počinje njihov prvi trening. "Trčim svaki dan od pet do šest ujutro - od ponedjeljka do petka", priča jedan od njih, Jonathan Kiptum. On pohađa školu za talentirane trkače u Eldoretu. Iz toga grada potječe veliki broj olimpijskih pobjednika i svjetskih rekordera. Ambiciozni trkači iz cijelog svijeta hodočaste ovamo u nadi da će im to pomoći da dođu do vrhunskih rezultata.

Kenijac David Rudisha slavi u Parizu pobjedu na 800 metara u Dijamantskoj ligi - jednom od visokodotiranih natjecanja

Kenijac David Rudisha slavi u Parizu pobjedu na 800 metara u Dijamantskoj ligi - jednom od visokodotiranih natjecanja

Inače ovaj kraj ima malo toga za ponuditi. Većina stanovništva ovdje živi od poljoprivrede. I iako je urod većinom dobar, od njega se farmeri ovdje ne mogu obogatiti, kaže povjerenik za sport grada Eldoreta George Obumba. Naprotiv, svi traže način da se izvuku iz siromaštva. Gospodarstvo je slabo, kupovna moć stanovništva niska.

Atletski "gastarbajteri"

Ali tu su i trkači koji pobjeđuju na visokodotiranim natjecanjima širom svijeta i vraćaju se sa svojim milijunskim premijama. Oni onda ovdje grade luksuzne kuće i vozikaju se u svojim bijesnim automobilima po gradu. "Okružen si uspješnim sportašima koji dobro žive. Zarađuju puno novca. Takvo okruženje motivira mnoge", objašnjava gradski povjerenik Obumba.

Na drugim krajevima svijeta dječaci sanjaju o tome da postanu nogometne zvijezde. Oni u Keniji ne vide uzor u Christianu Ronaldu već u Kipchogeu Keinu. On je osnovao školu za talentirane trkače u Eldoretu. U Keniji je prava legenda. Kipkeino, kako ga tamo zovu, u 60-im je godinama postavio u utrkama na 3.000 i 5.000 metara prve rekorde braneći boje jedne afričke zemlje. Da bi pružio šansu i drugim talentiranim Afrikancima, izgradio je u Eldoretu trkački centar, škole i jedno sirotište.

Sirotište u Eldoretu

Sirotište u Eldoretu - za mnoge dječake je trčanje put do boljeg života

Od pastira do olimpijca?

I 17-godišnji Jonathan Kiptum je siroče. Njegovi su roditelji umrli kada je imao sedam godina. Imao je, kaže, sreću da ga je primio jedan poznanik: "Uzeo me da mu čuvam krave. Nakon nekoliko mjeseci sam mu rekao da želim opet ići u školu. I on se s tim složio. Dozvolio mi je da se s novcem koji sam kod njega zaradio čuvajući krave prijavim u školu."

Priča mnogih trkača s Kenijskih visoravni slična je Jonathanovoj. Škola im je bila daleko. Morali su kao i Jonathan hodati do nje kilometrima. Jonathan je počeo pobjeđivati na natjecanjima, primljen je u Kipkeino-školu. Specijalizirao se u međuvremenu za srednje staze - na 800 i 1.500 metara. I želi uskoro nastupiti na Olimpijskim igrama, ne na ovima, ali možda već na idućima, 2016. godine.

Preporuka uredništva