Kazalište umjesto rata: izbjeglice igraju Fausta

Sunčeve zrake se probijaju kroz kazališnu salu In Via Vereins u Kölnu. Oko 20-ak mladih sjedi na stolicama i promatra kako Dialo i Mohanad vježbaju jednu scenu. Redatelj daje uputstva. Na planu su poznate scene: Faust zavodi Grečen. Mohanad iz Iraka je u ulozi Fausta. Usprkos težini teksta, on ga interpretira nevjerojatno dobro.

Faust je očigledno komad koji je dobro primljen kod mladih. No, ono što je izuzetno je to da su ovi mladi glumci svi izbjeglice i koji do jučer nisu znali ni riječ njemačkog. Dolaze iz različitih zemalja iz cijelog svijeta kao na primjer iz Kine, Angole, Etiopije, Irana, Iraka ili Guineje. Mladi su, mnogi od njih još maloljetni, a došli su u Njemačku sami bez igdje ikoga. Upoznali su se kroz ovaj kazališni komad u ovom katoličkom udruženju In Via, koji je dio humanitarne organizacije Caritas.

Prvi susret sa teatrom

Teatar, gluma, probe - za sve njih to je bilo nešto novo. A posebno za Mortezu koji dolazi iz Afganistana."Nikada kao dijete nisam bio u školi. Tek sam ovdje počeo učiti. Glumim u ovom kazalištu oko šest mjeseci. Prvi put sam imao priličan strah od pojavljivanja pred publikom. Ali, sve sam učinio dobro, sve je ispalo super," kaže on.

A zašto su morali pobjeći iz svoje zemlje? O tome, ovi mladi glumci, nerado govore. Morteza je zbog posljedica rata morao otići. Njegov put išao je preko Grčke, gdje je spavao pod mostovima i na ulici. Prvih godinu dana nije mogao vidjeti policajca bez da ga je odmah obuzeo strah.

Tijelo u Kölnu, duša u Iraku

Mohanad je Irak morao napustiti jer je njegova obitelj bila progonjena iz vjerskih razloga. Naime, oni su Jezidi (pripadnici kurdske etnoreligijske grupe u Iraku prim. red.). Sretan je u Njemačkoj, a u kazalištu je upoznao i nove prijatelje. Ipak, nedostaje mu Irak. „Moja mama je još tamo. Nedostaje mi svake sekunde. Ali, to je život. Ako čovjek nešto želi, mora prvo nešto izgubiti. Tako je to", mudruje ovaj mladi Iračanin. Igrajući u ovoj predstavi oni uče i njemački ali prije svega stječu samopuzdanje na sceni, pred publikom.

Danas smo u Kölnu, a sutra?

Redatelj Hans-Peter Speicher više od deset godina radi s mladim izbjeglicama. Svake godine vodi novu grupu u In Via. Već je inscenirao Šekspira, Schillera i Vedekinda. I sada po prvi put Goethea. On također zna koliko mladi brzo uče jezik u kazalištu. "Njegov" Faust je moderan, original je prilično skraćen kako bi se ovi mladi ljudi mogli s njim bolje nositit. A moraju se nositi i s drugim problemima. Imaju problema sa državnim službenicima jer imaju ograničen boravak, što u prijevodu znači da država njihov boravak samo “tolerira” – odnosno, da za sada neće biti izbačeni iz Njemačke. Za sada. Ali, to se može svakog trenutka dogoditi.

Krajem rujna će grupa u okviru Interkulturalne nedjelje posljednji put izvesti Fausta. Mnogi bi i nakon toga voljeli da se, osim daljnjeg obrazovanja, nastave baviti i kazalištem. Da li u In Via ili negdje drugdje, još će vidjeti.