1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Katastrofalna bilanca tajkunske privatizacije u BiH

Epilog privatizacije je preko pola milijuna nezaposlenih, oko 100 tisuća radnika kojima je nepovezan radni staž, tvornice pretvorene u groblja i bogaćenje tajkuna koji su uništili sve što je građeno desetljećima.

"Rudi Čajavec", "Famos", građevinsko preduzeće "Vranica", sarajevski "Sarabon"... Popis je dugačak. Ovih poduzeća više nema iako su u bivšoj državi bili giganti na svom području. Nestali su neposredno nakon procesa privatizacije, procesa koji je uništio mnoštvo radnih mjesta u BiH. Proces je počeo 1998. godine kao model prodaje dionica, što je bilo pogubno za sustav. Većina tvrtki koje su privatizirane po veoma niskim cijenama, pretežno su napuštene nakon što su tzv. investitori podigli kredite, rasprodali imovinu a radnike poslali na ulicu. I 15 godina kasnije, nema očekivanih učinaka.

Tvornica Borac iz Travnika

Proizvodnja stoji

Fikret Alić iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH kaže da su novi vlasnici nažalost samo vidjeli imovinu ali ne i obveze: "Nisu vidjeli radnike i tu je glavni problem. Zbog toga što ih nismo mogli kontrolirati i što su mnogi vidjeli samo imovinu bez obveza, poduzeća su se našla u takvom stanju kakvom jesu."

80 posto uništenih tvrtki

U Republici Srpskoj je proces privatizacije vodila Direkcija za privatizaciju dok je u Federaciji BiH za to bilo zaduženo čak 11 agencija, deset kantonalnih i jedna krovna. Epilog je 80 posto uništenih tvrtki, pola milijuna radnika na ulici a oko 100 tisuća njih nema povezan staž. Izostali su investiranje, zapošljavanje i stvaranje nove vrijednosti, koju su moćnici obećavali. Za razliku od toga pojedinici su se enormno obogatili i danas taj novac preveli u legalne tokove. "Imovina koju je popljačkala ova politička garnitura s kriminalcima i skorojevićima je zaista ogromna", kaže ekonomistica Svetlana Cenić. Procjenjuje se da je vrijednost te imovine preko 15 milijardi maraka a da je prodana za svega dvije do tri milijarde, uzimajući u obzir i milijardu od prodaje "Telekoma Srpske".

U BiH se odstupilo od prvobitnog koncepta privatizacije koji je bio zasnovan na otkupu certifikata. Za razliku od toga ušlo se u osnivanje popisa strateških poduzeća koja su prodana pod, u najmanju ruku, sumnjivim okolnostima. Ekonomisti smatraju da se proces ne može vratiti na početak i da je svaka priča o reviziji privatizacije apsurdna. Međutim može se oduzeti imovina svima koji su na nelegalan i netransparentan način sudjelovali u privatizacijama. "Sada bi trebalo donijeti zakon koji bi definirao da sva krivična djela iz razdoblja privatizacije ne mogu zastarjeti", kaže Siniša Vukelić, urednik ekonomskog portala Capital. To mišljenje odražava i SDS-ov zakon o ispitivanju podrijetla imovine izabranih dužnosnika od 1992. godine. Iako je prošao u formi nacrta, izvjesno je da neće dobiti podršku u parlamentu jer bi to bilo kontraproduktivno za vlast.

I 15 godina poslije svakodnevni štrajkovi

Švelja u tvornici Borac

Uništeno na tisuće radnih mjesta

Vojska radnika ostala je bez posla, a gotovo svakodnevno na desetine njih iz raznih krajeva BiH traže svoja prava na ulici, isplatu plaća, povezivanje radnog staža. Najsvježiji primjer su radnici tuzlanske tvornice deterdženata "Dita", osnovane 1977. godine. Ona je privatizirana rješenjem Agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona 2001. godine kada je organizirana kao dioničarsko društvo. 2005. većinski dio kapitala preuzima domaći maloprodajni lanac "Lora" iz Sarajeva. Radnici su danas u štrajku, prijete podizanjem šatorskih naselja jer im se duguje 21 plaća a staž im nije uvezan čak četiri godine. Radnike u borbi za svoja prava predvodi Dževad Mehmedović: "Mi samo tražimo se ovo riješi. Mi sada ne znamo gdje smo. Ja sam čitavo vrijeme govorio da će doći vrijeme u Diti da će doći ljudi da nose imovinu. Došla je firma koja je radila s Ditom i imaju na pismeno da mogu nositi kompjutere. Počinju plijeniti imovinu i nas tu nigdje više nema."

Ovo je stvarnost BiH, iako svjetlih primjera takođe ima. Međutim i u sindikatima su ogorčeni jer nemaju mehanizam za zaštitu radnika a vlast ne želi izvršiti učinkovitu reviziju privatizacije. Velka Odžaković iz Saveza sindikata RS kaže da je u svim procesima vlast najodgovornija te da je postepeno oživljavanje tvrtki jedino rješenje: "Ali s obzirom na sadašnje stanje, teško da će biti bilo kakvih pomaka. Zato smo mi išli na program socijalnog zbrinjavanja da ljudi ne bi bili u potpunosti oštećeni, iako su ostali bez svojih radnih mjesta."

Fijasko revizije u RS

Prosvjedi u Banja Luci

Građani izlaze na ulice

Dok je u Federaciji tek nedavno usvojen Zakon o reviziji privatizacije, Vlada RS-a je tijekom svog mandata 2006. do 2010. godine osnovala Komisiju za reviziju privatizacije u RS, kako bi se utvrdili propusti i nelegalna privatizacija u pojedinim firmama. Na čelu te komisije bio je kontroverzni Borislav Bijelić, kojeg su mediji dovodili u vezu s mnogim aferama, a bio je poznat i po sudjelovanju u velikom broju upravnih i nadzornih odbora pojedinih firmi.

Nakon što je komisija prestala s radom, nakon 70 izvještaja o spornim privatizacijama, koliko ih je Bijelić podnio nadležnim tužiteljstvima, niti jedan slučaj nije završio osuđujućom presudom. Bijelić ni danas ne zna zašto, navodeći primjer privatizacije "Vodovoda" u Modriči koji je privatiziran protuzakonito, pošto je prodano 55 posto kapitala umjesto maksimalnih 20 posto, koliko je dozvoljeno u komunalnim poduzećima: "Mi smo tu utvrdili nepravilnosti i time su se stvorili uvjeti za poništenje te privatizacije, na zakonitoj osnovi. Do dan danas to se nije dogodilo", kaže Bijelić istaknuvši da razloge treba tražiti kod nadležnih institucija.

U RS privatizirano je oko 700 poduzeća i banaka od čega je 630 prestalo sa radom. Komisija je Specijalom tužiteljstvu podnijela prijave u oko 70 slučajeva u kojima se pred sudom našlo devet osoba. Svi su oslobođeni.

Borac

I tekstilna tvornica "Borac" iz Travnika žrtva je privatizacije

Zakoni (vlast) omogućili pljačku

To govori u prilog tome da ne samo da nitko ne želi poništenje privatizacije u pojedinim tvrtkama, već ne želi provesti ni reviziju. Nekadašnji prvi sindikalac BiH Edhem Biber (u mandatu od 2002. do 2008.), kaže da su tadašnji zakoni omogućili kriminalcima da provedu privatizaciju na sumnjiv način: "Ogromna vojska radnika je ostala bez radnih mjesta, pojednici su provodili privatizaciju radi kupovanja nekretnina. Mnogi su se obogatili, preuzeli firme, unovčili to što su kupili na takav način i to je to." "Borac" Travnik, "Konjuh" Živinice, "KTK" Visoko - sve su to tvrtke koje ne da nemaju stari sjaj nego ih nema na karti proizvodnih kapaciteta BiH. Tome su doprinjeli pojedinici koji su kroz stranačka djelovanja na vlasti osigurali udio u velikim firmama koje su kasnije uništili.

Jedan od takvih slučajeva, slažu se stručnjaci, je privatizacija naftne industrije u RS, koja je prodana ruskom Zarubežnjeftu za oko 230 milijuna maraka. Aktualna vlast promijenila je Zakon o privatizaciji kako bi se u realizaciju ugovora ušlo direktnom pogodbom. Nakon podmirenih obveza RS-u je ostalo tek nekoliko milijuna. Jedina svijetla točka je prodaja tadašnjeg "Telekoma Srpske" za nevjerojatnih 646 milijuna eura 2007. godine. Tim novcem danas raspolaže Investicijska razvojna banka RS kroz fondove i kroz ulaganja širom Republike Srpske. Mnogi smatraju da tog novca (iznos veći za 42 milijuna maraka od tadašnjeg godišnjeg budžeta RS-a) više nema jer se stanje escrow računa (devizni račun za posebne namjene) drži u velikoj tajnosti. Siniša Vukelić kaže da je privatizacija u BiH sada zaustavljena te da je s jedne strane razumljiva propast nekadašnjih giganata, koji su imali zastarjelu proizvodnju, ali: "Interesantno je da je država upropastila ona poduzeća koja su imala ogroman potencijal, poput robne kuće Boska, ili neka od poduzeća koja se bave akciznim proizvodima poput Tvornice duhana Banjaluka ili poduzeća iz naftne industrije, gdje potražnja za njihovim proizvodima nikada nije padala."

Što dalje?

Svetlana Cenić

Svetlana Cenić

Stručnjaci smatraju da bi se trebalo hitno pokrenuti pitanje privatizacije Birča iz Zvornika kojeg je kupila litvanska UKIO grupa pod sumnjivim okolnostima. Vlada RS-a je, kada je sav novac izvučen, u ovoj tvornici glinice kupila ostatak kapitala s namjerom da pokrene stvar s mrtve točke. Sada se postavlja pitanje bi li rješenje bilo revizija privatizacije, za koju nitko ne zna što bi donijela ili pak njeno poništenje. Svetlana Cenić smatra da ni jedno ni drugo ne bi donijelo konkretne rezultate: "Što se može uraditi... Oduzeti imovinu svima onima koji su na nelegalan način sudjelovali u svemu tome. Neka izvoli svatko dokazati gdje su im izvori prihoda u odnosu na imovinu koju imaju. Sve ostalo je podvaljivanje ljudima jer neke stvari se ne mogu vratiti, kao ni radnici."

Svijetlih primjera ima ali ih je u odnosu na propale privatizacije veoma malo. Neki od njih su banjalučki "Celex", "Vitaminka" i spomenuti "Telekom" u RS. U Federaciji BiH su to Cementara u Kaknju, firma "Natron" iz Maglaja, "Hepok" iz Mostara te "Unico filter" Tešanj. U odnosu na propala poduzeća ovo je nažalost samo kap čiste vode u prljavom moru privatizacije provedene u BiH.

Preporuka uredništva