"Katastrofa svih katastrofa"

8. srpnja 1982. Stadion Ramona Sancheza Pizjuana. U glavnim ulogama Battiston i Schumacher. 3:1. 3:3. Penali. 4:5. To je ukratko opis jedne od najlegendarnijih utakmica u povijesti prvenstava svijeta. Poraz u Sevilli je i danas nacionalna trauma milijuna Francuza.

Ispadanje u polufinalu SP-a protiv susjeda Nijemaca za njih je puno više od običnog poraza. Ovih dana su nemile uspomene ponovno sveprisutne. Snimke koje bole svakog ljubitelja "Galskih pijetlova" vrte se na malim ekranima. Uspomene su svježe, kao da se sve dogodilo jučer.

"Bol je opet tu"

Patrick Battiston, žrtva brutalnog napada njemačkog vratara Haralda "Tonija" Schumachera (naslovna fotografija), s napuknutim vratnim kralješkom i potresom mozga, s dva zuba manje. Na ležaljci ga iznose s terena. Michel Platini mu drži ruku. U pozadini vratar "Elfa" nezainteresirano žvače žvaku.

Francuzi ne mogu a niti ne žele zaboraviti što se dogodilo u Andaluziji. "Neke rane nikada ne zaliječe", piše list Le Monde. "Za ljubitelje nogometa bol je opet tu - 32 godine kasnije."

U Francuskoj nema TV-postaje, nema tiskovine i internetske stranice koja uoči današnjeg četvrtfinalnog sraza Njemačke i Francuske (18:00) na SP-u u Brazilu ne izvještava o "katastrofi svih katastrofa" francuskog nogometa.

Schumacher, koji je u spornoj borbi za loptu laktom brutalno ozlijedio protivničkog igrača, u Francuskoj je danas poznatiji pod nadimkom "Krvnik iz Seville". L'Equipe je u svom izdanju od utorka također podsjetio na "atentat". Evo što taj ugledni list piše: "Toni Schumacher, zanimanje: nečovjek."

"Ružni Nijemac"

Za mnoge Francuze je Schumacher simbol za ono što se obično naziva "ružnim Nijemcem". Paris Match je obračun u Sevilli stavio u istu razinu s njemačkim vojnim pohodima protiv Francuske 1914. i 1940., list o Sevilli piše kao o "bojišnici", a Schumachera uspoređuje s Hitlerovim SS-ovcima.

Dramatična utakmica je uzburkala duhove s obje strane granice, tadašnji francuski predsjednik Francois Mitterrand i njemački kancelar Helmut Schmidt pokušali su zajedničkim priopćenjem smiriti strasti.

Ali emocije se nisu smirile ni više od tri desetljeća kasnije. U medijima se može čitati izjave glavnih francuskih aktera koji se prisjećaju Seville. Platini, Alain Giresse, Jean Tigana - bili su umjetnici tzv. "Zlatne generacije". I igrali su protiv njemačkih "ratnika".

Rezultat nije samo "tragičan, već i nemoralan", piše sociolog Albrecht Sonntag u članku objavljenom u Le Mondeu. Zašto? Zato što je u vječitoj borbi "dobra" i "zla" u tom slučaju pobijedilo "zlo", piše sociolog. Zbog te "otvorene rane" utakmica Francuske i Njemačke "nikada neće biti normalna utakmica", smatra Sonntag.

Da je nogomet više od sporta dokazuju i njegove misli kako "zatrovana sjećanja" na Sevillu opterećuju čak i "desetljeća međusobnog razumijevanja i pomirenja" između dvije susjedne zemlje. Dramatična noć u Sevilli ne muči samo francuske sportske reportere, već i brojne znanstvenike.

"Osjećao sam se strašno"

Aktualni izbornik Francuske, Didier Deschamps, za to vrijeme pokušava spustiti loptu. On navodno ne razmišlja o revanšu. Kaže kako je imao tek 14 godina kad se dogodila povijesna noć u Sevilli. Osjećao se "strašno". I da: dodaje kako se veći dio današnje generacija reprezentativaca 1982. još nije ni rodio.

Detaljniji sažetak dvoboja Njemačke i Francuske na SP-u 1982. pogledajte u ovom video-filmu preuzetom s Youtube-a: