Karlheinz Stockhausen - čitav život u potrazi novih zvukova

Već i ime Karlheinz Stockhausen je gotovo sinonim za suvremenu glazbu, čak i za one koji možda niti ne znaju djela ovog kompozitora. Već njegova prva serijska kompozicija "Kreuzspiel" ("Križna igra") je na praizvedbi 1951. u Darmstadtu izazvala skandal: publika je nasilno spriječila Stockhausena koji je dirigirao svojim djelom, da ga izvede do kraja. No kompozitor je ustrajao u svom viđenju novih puteva glazbe i - kao što je govorio - uvijek je čekao da stvori novo djelo sve dok nije našao nešto što još nikada nije čuo ili dok ne stvori što ima jedinstveni, posve novi zvuk. U pedesetim godinama prošlog stoljeća Stockhausen nije bio usamljen u svojoj potrazi - i utoliko ga se sa Pierre Boulezom i Luigiem Nonom smatra predvodnikom nove muzike. Ali 1956 kada je predstavio kompoziciju elektronske glazbe "Pjesma dječaka" - i ljubitelje "stare" muzike je osvojio snagom i bogatstvom neslućenih zvukova.

Postoji samo duhovna glazba

Zapravo, već "Pjesma dječaka" je utemeljena na duhovnoj glazbi - i Stockhausenu je duhovna muzika postajala sve važnija. Isprva je to bila duhovna muzika Zapada a potom i Dalekog istoka. Uopće, kako je Stockhausen objašnjavao, za njega postoji samo takva glazba: "Sva muzika koju sam u mom životu komponirao je duhovna muzika. Utoliko ja znam - i znao sam od prvog djela - kako su tonovi zrak kojeg je pokrenuo duh. Kako su tonovi ritmizirani i kako su formirani u intenzitetu i u boji zvuka jest duh koji je poprimio oblik zvuka."

To se osobito osjeća u njegovom životnom djelu, opusu "Svjetlo" na kojem je radio punih 18 godina (od 1977 do 1995). Rezultat su sedam skladbi - za svaki dan u tjednu jedno, u kojem osobitu ulogu imaju likovi Mihaela, Eve i Lucifera.

Nije lako shvatiti Stockhausena

Uopće, baš kao što se trebalo potruditi shvatiti njegova mistična stajališta o glazbi, još je teže shvatiti neke njegove izjave - poput one kada je teroristički napad Al Kaide na World Trade Centar nazvao "najvećim umjetničkim djelom uopće": "Dakle to što se dogodilo je naravno - sada morate svi prebaciti svoj mozak na drugu razinu - je najveće umjetničko djelo koje je ikad izvedeno. Da duhovi nešto izvedu u svom činu, o čemu mi u muzici niti ne sanjamo: da ljudi vježbaju 10 godina, kao ludi, potpuno fanatično, za jedan koncert. I onda - da umru. To je najveće umjetničko djelo koje uopće postoji, za čitav svemir. To su dakle ljudi koji su toliko usredotočeni na jednu, i samo jednu izvedbu i nakon koje je 5000 ljudi odvedeno u ponovno rođenje. Neki umjetnici traže preko svih granica i uopće zamislivog da nas natjeraju da se probudimo i da se otvorimo novom svijetu. Dakle, ne znam da li će biti 5000 novo rođenih, ali tako nešto."

Mišljenje Stockhausena cijenili mnogi - od Beatlesa pa do Björk

Naravno, Stockhausen je ovom izjavom izazvao zgražanje čitave svjetske javnosti jer je bilo teško u tim rečenicama čuti bilo što drugo osim simpatija za teroriste. No Stockhausen je prije svega bio glazbenik i umjetnik koji je svoj Köln u čijoj je blizini rođen, pretvorio u svojevrsnu metropolu suvremene glazbe. U njemu je još 1953. preuzeo vodstvo odjela elektronske glazbe pokrajnske postaje, Westdezutschen Rundfunk i desetljećima je privlačio sve one koji su tražili nove puteve glazbenog izražaja. Ne samo među takozvanom "modernom glazbom" - čak i Beatlesi su ga se sjetili na omotu svoje ploče, a mišljenje Stockhausena su rado poslušali i muzičari od Frank Zappe pa do islandske pjevačice Björk. Stockhausen je osnovao i vlastito nakladničko poduzeće a posljednih godina je u mještascu Kürtenu držao tečaj za pravilnu izvedbu njegovih djela.