Karić - "srpski Berlusconi"

“Ja i Berlusconi imamo sličnosti, znate u cemu - ja sam biznismen, on je biznismen," kaže Karić.

I kao što je to Berlusconi učinio u Italiji, tako sada Bogoljub Karić želi voditi političke poslove u Srbiji. Njegove šanse pritom nisu loše. U prvom krugu predsjedničkih izbora prije nekoliko tjedana, taj 52-godišnjak ostvario je uspjeh vrijedan pažnje: s 18 posto glasova zauzeo je treće mjesto na listi kandidata i najavljuje: “Naš glavni test je kako ćemo proći na lokalnim izborima.”

Možda čak i jako dobro. Jer parole ”srpskog Berlusconija” dobro prolaze u narodu. Na primjer kad obećava da će dovesti osiromašenu Srbiju na standard Švedske ili Kanade. Karić:

“Naš program se sastoji u tome da, objektivno, svaka srpska kuća postane mala porodična fabrika.”

A njegove mu pristaše vjeruju da zna kako to postići. Konačno i sam iza sebe ima bajkoviti uspon - od muzičara do milijardera. Imperij četvorice braće Karić od kojih je Bogoljub najstariji obuhvaća, između ostalog, banke, osiguranja, jedno privatno sveučilište, dionice u srpskoj mreži mobilne telefonije ”Mobtel”, medijska poduzeća, privatnu televizijsku postaju BK-TV. Prosječni mjesečni prihodi procjenjuju se na 5 milijuna eura. Karić se već sad smatra jednim od najutjecajnijih ljudi u Srbiji, što on sam smatra pozitivnim:

“Kao sto kaže srpski kapitalista, ja sebe samo mogu da vidim u jednom demokratskom proeuropskom bloku."

No, to nije uvijek bilo tako. Karić je dugo godina podržavao bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, svog susjeda u elitnoj četvrti Dedinju. Milošević je bio taj koji je Kariću omogućio stjecanje njegovog ogromnog bogatstva. Kasnije je Karić pao u nemilost kod Miloševića.

Danas zastupa demokratska, proeuropska načela, i to doista uvjerljivo. Medijski magnat najavljuje da će Srbiju do 2010. uvesti u Europsku uniju prema slovenskom primjeru: “Naša učiteljica je Slovenija."

A kada se radi o u Srbiji spornom članstvu u Nato-savezu, Karić naglašava:

"Ja sam govorio o Nato-u ovde kad nitko nije govorio. Čak i za vreme bombardovanja ja sam jedini covjek koji je govorio da NATO treba zamoliti da dodje, ne samo na Kosovo i Metohiju, nego da dodje i u Srbiju."

Jer samo bi Nato, smatra Karić, mogao stabilizirati situaciju. Karić konačno obračunava sa Srbijom i aktualnom vladom premijera Koštunice:

"Ovo je zemlja korupcije, kriminala. Ovo je zemlja kidnapovanja, nesigurnosti, droge, šverca, svega najcrnjeg što postoji danas u jugoistocnoj Europi. Sve se to desava ovde kod nas. Znaci mi smo, maltene, skoro Albanija."

Karićeve riječi neobično su oštre i direktne za jednog političara. Slično je i kada je riječ o Kosovu. On - i sam rođen u toj pokrajini - traži pomirenje s kosovoskim Albancima:

“Da skinemo ovu žicu i ove ograde, i da idemo, ako treba, do Prištine i do Rugove i do koga god treba, peške. Bez Albanaca ne možemo da živimo i gradimo budućnost našu.”

Karić ima i ključ rješenja za bolju suradnju suradnju Srbije s Haškim sudom za ratne zločine:

"Mi bi mogli da rešimo pitanje sa Haškim tribunalom odmah. Znači, bez velikih problema. Ne na način da jurimo naše ljude koje građani smatraju svojim nacionalnim herojima po šumama i gorama, nego da lepo, k‘o što je to Hrvatska učinila, odemo da razgovaramo s tim ljudima, da ih pozovemo da se predaju, da im obezbedimo standarde, život porodicama, deci, da država stane iza njih, da ih brani.”