Karaoke u borbi za pismenost

Strast Indijaca prema sapunicama takozvanog Bollywooda poznata je i izvan granica ovog potkontinenta s preko milijarde žitelja. TV prijemnici danonoćno prenosi šarene slike iz Bollywoodske tvornice snova. Pritom nije važno radi li se o slamovima u kojima nema električne energije pa je televizor spojen na akumulatore ili je to palača indijskih novobogataša: čitava nacija kao hipnotizirana prati život nestvarnih likova s ekrana.

Slaba pismanost

Važnu ulogu u sapunicama indijske televizije i kinematografa ima pjesma i ples. Tekstovi najpopularnijih hitova iz TV sapunica mnogim građanima Indije poznatiji su nego tekst državne himne. Nije da Indijci ne vole svoju zemlju. No ljubav prema pjesmi i filmovima je, ako ne veća, a ono sasvim sigurno strasnija nego ljubav prema "Majci Indiji". Tako je i u Gulbai Tekri, najstarijem slamu sjevernoindijskog velegrada Ahmedabada.

Siromaštvo u ovom dijelu grada je znakovito i za ostatak zemlje. Socijalni status se naročito oslikava i u stupnju obrazovanja. Službeno, svako dijete ovdje mora pohađati barem osnovnu školu. No realnost je drugačija.

Toga je svjestan i poduzetnik Briđ Kotari. On na primjeru devetogodišnjeg Surađa pokazuje učinkovitost indijskog obrazovnog sustava. "Suraj ide u 4. razred muku muči i s tekstovima namijenjenim 3. razredu. Jednu rečenicu od 5 riječi čita čitave 2 minute", kaže Kotari. On i njegovi suradnici iz tvrtke "PlanetRead" se pitaju u čemu je zakazao indijski obrazovni sustav. Razloga ima mnogo. Kotarijeva asistentica Hemlata Đadvani svjedoči o jednoj svojoj štićenici koja prestala ići u školu nakon što ju je učitelj pred čitavim razredom istukao. Ali problemi su mnogu dublji. "Nastava je na vrlo niskoj razini, a i ona se ne održava redovito. Koji put su učitelji istodobno odgovorni za tri razreda odjednom", kaže Đadvani.

Učenje kroz pjevanje

Prema službenim statistikama, tri četvrtine Indijaca je pismeno. No Kotarijeva istraživanja pokazuju jednu sasvim drugu sliku: gotovo svaki drugi od onih koji bi prema statistici trebali biti pismeni, nije u stanju pročitati i razumjeti ni najjednostavnije reklamne poruke s plakata. Porazan rezultat za naciju koja se diči svojim gospodarskim uzletom temeljenim na znanju svojih građana. Briđ Kotari je kao znanstvenik i kao poduzetnik, došao na ideju kako smanjiti problem s nepismenima u svojoj zemlji.

Ideja je jednostavna, ali zato genijalna: pjesme iz Bollywoodskih filmove i sapunice koje svi slojevi Indijaca u ogromnim količinama gutaju svakodnevno jednostavno treba titlovati. I to na način kako se titluju karaoke. Titlovi grafički prate ono što glumci pjevaju. Time se gledateljima omogućava točno praćenje kako napisanog tako i izgovorenog teksta. Kotari svoje titlovane filmove već prikazuje na javnim projekcijama u mnogim indijskim slamovima. I primjećuje da mnogi, koji su doduše nekad davno naučili čitati, ali poslije škole nisu više pročitali ni retka, slovkaju i pjevaju zajedno s Bollywoodskim zvijezdama. I tako ponovno uče čitati. "Ako redovito gledaju filmove i pjevaju čitajući titlove jednog će dana zaključiti da ponovno znaju čitati. To se jednostavno događa samo od sebe", svjedoči Kotari.

Neprofitna poduzetnost

Ovaj znanstvenik s poduzetno-socijalnim duhom se svakog dana kreće između indijskih krajnosti, između slamova s nepismenim žiteljima i polaznicima ugledne Indijskog instituta za menadžment u Ahmedabadu gdje predaje teoriju komunikacije. Upravo je kroz rad na ovoj visokoj školi uspio mnogobrojnim skepticima dokazati da titlovanje medijske robe široke potrošnje pogoduje širenju pismenosti i rješavanju jednog od najvećih problema s kojima se Indija trenutno susreće.

Kotari je ujedno i poduzetnik čija tvrtka "PlanetRead" u 500-tinjak kilometara udaljenom Mumbaiju radi na titlovanju programa za opismenjavanje. No usprkos činjenici da Kotarijeva tvrtka djeluje bez želje za dobiti, vođenje ovog poduzeća iziskuje mnogo truda. "Ja se moram pobrinuti za to da tvrtka ima dovoljno sredstava a to znači da one koji donose odluke, dakle političare u Delhiju, moram stalno informirati o tomu što mi radimo i o učinku našeg projekta", kaže Kotari. "PlanetRead" se financira i iz inozemstva i to sredstvima Svjetske banke ili organizacija poput Googleove zaklade.

Na 22 jezika

Edukativno-zabavne projekcije dospjele su i u najudaljenije dijelove indijskog potkontinenta poput sela Kodi u saveznoj zemlji Guđarat. Nedjeljom ujutro, čitavo selo se okupi oko televizijskog ekrana. Na programu je glazba s "PlanetReadovim" titlovima na guđaratiju, jeziku žitelja ovog sela. U međuvremenu su u opticaju programi na 8 od ukupno 22 službena jezika u Indiji.

Žitelji sela koja sudjeluju u ovom programu već primjećuju napretke. "U međuvremenu već mogu čitati i novine i svojoj djeci tada prepričati što se događa u svijetu", kaže jedna stanovnica sela Kodi. Priče o uspjehu su, kako svjedoči Kotari, očito došle i do središnjih vlasti u Delhiju. "Vlasti razmišljanju o titlovanju pjesama na sve indijske jezike. Zamislite samo kakva revolucija nam se sprema: jednim potezom ćemo uključiti televiziju i čitanje za 700 milijuna onih kojima je potrebna edukacija", oduševljen je Kotari kojem se polako ali sigurno ispunjava životna želja: navesti čitavu Indiju na čitanje.