1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Karahasan: "Ne demonizirati Karadžića, Šuška, Tuđmana…"

Bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan objašnjava zašto smatra da Radovan Karadžić nije čudovište, zašto ne treba demonizirati ni njega ni Mladića, Šuška ili Praljka, ali i što misli o današnjoj Europi.

Dževad Karahasan

Dževad Karahasan

Dževad Karahasan je bosanskohercegovački književnik, esejist, dramaturg; predavač na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gradski pisar u austrijskom Gracu, te gostujući profesor na različitim europskim sveučilištima. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, njegova djela su prevođena na brojne jezike: od „Istočnog diwana“, preko kratkog romana „Sara i Serafin“, do „Izvještoja iz tamnog vilajeta“. On je, kako i sam potvrđuje, više čitan i poštovan svugdje nego u samoj BiH. U samoj domovini jedan njegov intervju, koji je dao njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (23.07.2008.) nakon uhićenja Radovana Karadžića naišao je na velike osude. Karahasan prvi put, u razgovoru za DW, progovara o svojim tada izrečenim stavovima.

"Karadžić je žrtva povijesti"

DW: Prije dvije godine ste izazvali veliku ljutnju u javnosti nakon što su mediji prenijeli Vaš intervju iz Frankfurtet Allgemeine Zeitunga koji ste dali neposredno nakon uhićenja Radovana Karadžića. U tom intervjuu ste rekli da je Radovan Karadžić žrtva povijesti.

KARAHASAN: "Naravno da jeste. Jer najstrašnija i najveća opasnost koja nam prijeti jest da Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Gojka Šuška, Slobodana Miloševića, Franju Tuđmana, Slobodana Praljka, itd. demoniziramo i pretvorimo u čudovišta. Nitko od njih nije čudovište. Svi su oni živjeli u povijesti, a svi mi dok živimo u povijesti jesmo i njen proizvod, dakle žrtve. To što je Radovan Karadžić postao žrtva svoje ambicije da povijest i oblikuje je njegov problem. Ali on je, naravno, i žrtva povijesti. Da nije bilo povijesti ovakve kakva se nama dogodila on ne bi postao zločinac. Proveo bi normalan ljudski život u svom susjedstvu.

Radovan Karadžić pred Haškim tribunalom

Radovan Karadžić pred Haškim tribunalom

„Karadžić nije čudovište, on je čovjek“

Drugo, što je meni prigovoreno je to što sam rekao da je on čovjek. On jest čovjek! I moj problem i jeste u tome što je on čovjek kao i ja i Vi. On je moj brat-čovjek. On govori nešto i o meni. To što se svaka budala, poluobrazovana, veoma rado proglasi nepogrešivim uzorom, melekom, mene ne obavezuje. Moj problem jest u tome što ja znam da Radovan Karadžić govori i o meni. Ako ništo drugo govori da sam j ja mogao postati nešto takvo.

Treće što mi je prigovarano jest da odbijam bilo koga uzimati slobodno od etičkih kriterija. Radi se o tome da onog momenta kad smo etička mjerila uskratili Radovanu Karadžiću mi smo ostali bez njih. Dok živimo kao ljudi mi smo etička bića, dok smo etička bića moramo druge ljude vidjeti kao takve, kao ljude. U krajnjoj liniji, znate, to je bio nesporazum između pisca i ljudi koji rado sude. Ja sam pisac. Moj posao je da razumijem, a ne da sudim. Uspaljena rulja koja se na mene obrušila želi suditi. Njih ne zanima razumijevanje jer oni vjeruju da posjeduju istinu.“

Na sljedećoj stranici: o jaranskoj estetici u BiH i o teškoći uspjeha u vlastitoj sredini

Preporuka uredništva