"Kapital" na düsseldorfskoj pozornici

Zahvaljujući višestruko nagrađivanoj skupini «Rimini Protokoll» njemački je kazališni krajolik obogaćen jednom novom formom. U projektima «Rimini Protokolla», naime, na pozornici nisu profesionalni glumci, nego amateri koje bira redateljski dvojac Helgard Haug i Daniel Wetzel. Oni, pak, na daskama koje život znače govore o nekoj temi iz njihovog iskustva. Tako je već ostvaren projekt imitiranja rasprave u Bundestagu u real-timeu a u komadu «Wallenstein» je svoja razmišljanja o temi «Propadanje u okrutnom svijetu» izložio jedan poraženi gradonačelnik iz redova CDU-a. Za svoj novi komad «Karl Marx: Kapital, svezak prvi » koji se trenutno prikazuje u düsseldorfskom kazalištu o temi «kapital» razgovarali su sa 100 ljudi i izabrali njih osam za kazališni komad. On se bavi i «Kapitalom» kao djelom ali i kapitalom općenito.

Igranje prema kapitalističkim pravilima igre

Kaže se – vrijeme je novac. Čitanje prvog sveska «Kapitala», dakle, traje 1500 radnih sati ili 90 kompletnih izvedaba Wagnerovog «Prstena Nibelunga». To je samo nekoliko brojki koje iznosi Thomas Kuczynski, nekada gospodarski povjesničar u DDR-u, a danas izdavač Marxovih djela u novom komadu «Rimini Protokolla». U njemu se tematski obrađuju zakoni kapitalističke proizvodnje kao što je razmjena robe na tržištu. No, to nije glavna srž tog komada. Njega ionako, u onom klasičnom smislu, kod Helgard Haug i Daniela Wetzela niti nema. U njihovom dokumentarističkom kazalištu ni ne nastupaju glumci nego «stručnjaci svakodnevnice»: jedan letonski filmaš koji priča o tome kako je još kao dijete skoro i sam postao roba, nakon rata, u zamjenu za kruh, maslac i mlijeko. Zatim autor koji priča pustolovnu priču o «Gospodinu 1300 %», prevarantu Jürgenu Harksenu iz Hamburga, o njegovom bijegu u Južnoafričku republiku i više godina zatvora. I bivši glumac Ralph Warnholz, ovisnik o glumi koji je sam sebe gotovo uništio svojim kapitalom.

Nasukani na kapitalu

«Nasukani na kapitalu» bio bi dobar, dvosmisleni naslov ovog komada i njegovih biografija, ili «Svakog čovjeka se može kupiti». Jer u njemu se ništa drugo ne demonstrira doli načini na koje se pojedinac prilagođava zakonima kapitalizma.
Na pozornici se vidi zid dnevne sobe u panoramskom formatu, pun knjiga, igraćih automata, televizora, sekundarne literature i desetaka primjeraka kompletnog izdanja «Kapitala». Tijekom večeri oni se dijele gledateljima da i oni mogu pratiti tekst Marxovog «kapitalnog» djela. Još jedan protagonist predstave, Christian Spremberg, slijepi agent u Call Centru obogaćuje komad akustičnom dimenzijom iz njegove zbirke od 20 000 ploča. Njegov je nastup posvećen zvuku novca.
S komadom «Karl Marx: Kapital, svezak prvi» «Rimini Protokoll» je svom vlastitom kazališnom mikrokozmosu dodao još jednu, s jedne strane dirljivu, a s druge strane egzistencijalističku komponentu. Njegovi idejni tvorci su, gotovo usput, oživjeli bibliju socijalizma i aktualnu diskusiju o temama rad, novac, blagostanje, globalizacija proširili na pozornicu dajući joj istovremeno novi štof. I još su jednom pokazali što čini bit kazališta: ljudski kapital.