1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kamo ide Turska?

Ostavkom čitavoga vojnog vodstva turski premijer Erdogan došao je do utjecaja kakav nije imao ni jedan premijer u zadnjih 60 godina. Time je opravdan strah za sekularno uređenje smatra komentator DW-a Baha Güngör.

default

Dosadašnji šef Glavnog stožera Isik Kosaner skupa sa zapovjednicima kopnene vojske, zrakoplovstva i mornarice izazvao je u petak unutarnjopolitički potres u Turskoj neviđenih razmjera. Oni su složno zatražili prijevremeno umirovljenje. Samo je Necdet Özel ostao na dužnosti. On je zapovjednik paravojne žandarmerije, koja je podređena Glavnom stožeru. U međuvremenu je on imenovan šefom kopnene vojske i obnašateljem dužnosti šefa Glavnog stožera. Podrhtavanje političkog tla neće se još dugo smiriti, unatoč nastojanjima premijera Recepa Tayyipa Erdogana i predsjednika Abdulaha Güla da stvar prikažu drukčije. Vrhovno vojno vijeće sastalo se danas (1.8.) pod Erdoganovim predsjedanjem. Pritom je nedostajalo pet od ukupno 14 generala.

Apsolutna vlast

Vojno vodstvo je nezadovoljno jer je u međuvremenu više od 250 časnika, djelomice s visokim činovima, u istražnom zatvoru zbog navodnog planiranja državnog udara. Ista sudbina snašla je neke novinare i intelektualce koji su mjesecima, djelomice i preko dvije godine, u zatvoru, a da ne znaju što im se konkretno predbacuje. Već zbog toga su opravdane sumnje može li se čovjek veseliti slamanju otpora turske vojske, kao jedne utvrde protiv demokracije. Ona je, naime, istovremeno bila i utvrda protiv rastućeg utjecaja religije u državi i društvu. Strah za sekularno uređenje u Turskoj, koje se zasniva na laicizmu, strogoj odvojenosti države i religije, sve više se širi. Revolucionarna modernizacija turske republike koju je pokrenuo njezin utemeljitelj Mustafa Kemal Atatürk, pomalo se urušava, a time i njezina zapadna orijentacija.

Quo vadis, Erdogan? Kako će svoju moć iskoristiti premijer koji je s gotovo 50 posto glasova legitimirao svoju apsolutnu vlast? Sve veći pritisak na one koji drukčije misle, na kritične glasove pa i medije, ne sluti na dobro. Ako Erdoganova Stranka za pravdu i razvitak (AKP) još na svoju stranu pridobije nekolicinu oporbenih političara, Erdogan će po vlastitom nahođenju moći mijenjati ustav i nakon što se o tomu provedu referendumi od Turske napraviti predsjedničku republiku.

U NATO može, u EU ne

Turska vojska s tri stvarna državna udara od 1960. i drugim miješanjima u demokratske procese nije uvijek činila stvari koje idu u prilog turskoj državi. Ali, ona je istovremeno bila jamac da se Turska neće udaljiti od zapadnih normi, demokracije i pravne države. Sad toga jamstva više nema.

Voditelj Turske redakcije DW-a Bahaeddin Güngör

Voditelj Turske redakcije DW-a Bahaeddin Güngör

Treba vidjeti hoće li Erdogan razborito postupati sa svojom apsolutnom vlašću. Ako se Turska otme kontroli i oslabi demokracija u zemlji, sukrivac za to bit će i Europa. Turska je previše razočarana u nastojanjima oko približavanja Europskoj uniji. Obrazloženje da pristup Europskoj uniji nije moguć zbog islamske religije i različitih kulturnih korijena u Turskoj je dovelo do okretanja od Europe. Nekadašnji cilj članstva u Europskoj uniji odavno je marginaliziran. A Turci su bili muslimani i kad je njihova zemlja postala članica NATO-a i prije toga Vijeća Europe.

Samouvjerenost Turske je jača nego ikad zbog njezine gospodarske snage i izuzetnoga geostrateškoga značenja. Hoće li se Erdogan znati nositi s tim značenjem i ostati na zemlji, treba tek vidjeti. To nikako nije zajamčeno.

Autor: Baha Güngör /aj
Odg. urednik: al

Preporuka uredništva