1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kamo ide sindikat?

U Berlinu se održava konferencija krovne udruge njemačkih sindikata DGB. Sindikalisti trebaju naći odgovor na mnogo pitanja, od problema osipanja članstva pa do uloge sindikata u današnjem dobu.

Krovna udruga njemačkih sindikata Deutsche Gewerkschaftsbund (DGB) na svom sastanku u Berlinu treba naći odgovor na čitav niz pitanja. Zapravo je najmanji od njih izbor novog čelnika DGB-a jer nakon što je punih dvanaest godina predsjednik bio Michael Sommer, on više ne želi obavljati tu dužnost.

Postojao je samo jedan kandidat, Reiner Hoffmann koji je i do sada bio jedan od Sommerovih najbližih suradnika jer je i na čelu jednog od osam sindikata okupljenih u DGB-u, Sindikata rudara i zaposlenih u kemijskom i energetskom sektoru IGBCE. Hoffmann je do sad bio aktivniji u Bruxellesu i u europskoj mreži sindikata, ali i njegova zadaća će sada biti pronaći novi put za njemačke sindikate.

Povijesna uloga sindikata je golema i to je okupljenim predstavnicima sindikata priznao i njemački predsjednik Joachim Gauck koji je i otvorio kongres DGB-a ove nedjelje (11.5.). On je istakao kako su sindikati "nezamjenjivi u razvoju demokracije i gospodarstva koje uvažava socijalne potrebe". Pred 400 delegata neće govoriti samo predsjednik države nego će na konferenciji koja će potrajati šest dana nastupiti i visoki dužnosnici baš svih stranaka koji su okupljeni u Bundestagu.

Reiner Hoffmann i Michael Sommer

Novi i stari čelnik krovne udruge njemačkih sindikata, Reiner Hoffmann i Michael Sommer

Svijet se mijenja, a sindikat ostaje "stari"

Ali ima razloga da sindikaliste brine budućnost. Već odavno je "pukla" spona s "prirodnim" saveznikom u političkom spektru, strankom njemačkih socijaldemokrata. Ni SPD, a niti sindikati, se još nisu oporavili od radikalnog neoliberalnog programa Agenda 2010 koji je proveo upravo socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder. Agendom nije samo produžen radni vijek zaposlenih do odlaska u mirovinu, nego su i uvelike umanjena prava zaposlenih, osobito onih koji nemaju zaposlenje na neograničeno vrijeme, te honorarnih suradnika.

A takvih je u radnom svijetu sve više - pa tako je i sve manje članova njemačkih sindikata. Vrhunac je nastupio neposredno nakon ujedinjenja Njemačke i 1991. je bilo više od 11 milijuna i 800 tisuća članova, ali prošle godine je evidentirano još samo 6 milijuna i 142 tisuće članova sindikata. Stari je problem i činjenica kako je još uvijek dvostruko više muškaraca u sindikatu nego žena, a i među članovima i među aktivistima sindikata ih ima još mnogo koji razmišljaju na "stari" način gdje je zaposlenje bilo ravno doživotnom jamstvu za blagostanje.

U današnjem svijetu globalnog gospodarstva su zato prije svega mladi koji su suočeni sa sasvim drugačijom stvarnošću na radnom mjestu. Radni ugovori koje dobivaju se za njih ne mjere u godinama, nego često tek u mjesecima, a nikad nije izvjesno da li će i njihovo radno mjesto biti ukinuto i premješteno negdje u inozemstvo. Parola ovog kongresa DGB-a je "Rad - pravednost - solidarnost", ali i sam sindikat je svjestan kako je i radno mjesto postalo luksuz, a pravednost i solidarnost tek lijepi ideali.

Manifestacija DGB-a

U današnjem dobu zapravo ima sve više razloga za borbu za radnička prava. Ali ni sindikati nisu još shvatili kako su problemi potpuno drugačiji od onih u 19. stoljeću.

Solidarnost više nije u modi

Jer i DGB je suočen s pojavom čitavog niza "malih" strukovnih sindikata koji zastupaju interese uskog kruga članova. Tako sindikat pilota Cockpit jedva da zanimaju uvjeti rada osoblja na aerodromima, sindikat vlakovođa GDL ne brine se za plaću skretničara, a sindikat liječnika Marburger Bund ne bavi se uvjetima rada medicinskih sestara ili čak psihologa i drugih stručnjaka po bolnicama.

Ipak, osobito njemački socijaldemokrati su shvatili kako su "otišli predaleko" u neoliberalizmu i dosadašnji predsjednik DGB-a Sommer je s pravom istakao kako bez golemog pritiska sindikata ova njemačka koalicijska vlada ne bi u svoj program uvrstila i minimalnu satnicu za zaposlene i odlazak u mirovinu i sa 63 godine ako su ispunjene godine radnog staža. Ali makar su i kršćanski demokrati shvatili kako moraju nešto pružiti i zaposlenima u ovoj zemlji, Sommer je podsjetio i na čitav niz novih problema kojima se "mora stati na kraj".

Tu je i problem "posuđenih" radnika angažiranih preko posrednika, koji u istom pogonu rade za mnogo nižu plaću od "pravih" radnika te tvrtke, a i čitav niz mogućnosti zloupotrebe radnih ugovora na štetu zaposlenih. Zato i on upozorava kako za krovnu udrugu sindikata ima "još mnogo teškog posla".

Preporuka uredništva