1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kamenčić po kamenčić do svjetske slave

Još su pradavni vladari ukrašavali svoje palače mozaicima. Ta tradicija živi i dalje - a jedan od najpoznatijih izvođača mozaika je Mayer'sche Hofkunstanstalt iz Münchena.

Mosaik-Arbeiten für eine Dampfbad-Kuppel Fotografin aller Bilder: Dorothea Topf / DW Aufnahmedatum: 21.01.2013

Deutschland Wirtschaft Handwerk Mosaik Mayer in München

Daniela Höhn za svoj posao treba upravo anđeosko strpljenje. Na dugačkim stolovima radionice u Münchenu se tek nazire konačni uzorak napravljen od svijetlozelenih i tirkiznih komadića stakla. Danieli će trebati oko dva mjeseca - i oko 160 tisuća komadića stakla koje je ručno rađeno u talijanskom Muranu, da bi stvorila mozaik koji je naručen za jednu saunu.

Njezin šef je Michael Mayer i osobito je ponosan što nastavlja obiteljsku tradiciju: "Izuzetno je važno nastaviti s tradicijom i ne dopustiti da izumre." On sam je u mladosti krenuo u Italiju, mjesto gdje su mozaici od drevnih vremena ukrašavali palače i dvorove, da nauči taj zanat i da onda preuzme tvrtku koja danas broji četrdesetak suradnika.

Daniela Höhn

To je posao koji zahtijeva dobre oči, mirnu ruku - i veoma, veoma mnogo strpljenja. Jer ovakav mozaik se radi oko dvije godine.

Njegova obitelj je počela još 1847. proizvoditi skulpture, a od 1860. započeli su i s bojanjem stakla. Vrlo brzo su postali slavni u čitavom tadašnjem svijetu, tako da su njihova djela još u devetnaestom stoljeću ukrašavala urede i aule u Londonu, Parizu ili New Yorku. Naravno da je njihove usluge zatražio i tadašnji vladar Bavarske, kralj Ludwig II za svoje pompozne građevine koje je gradio diljem te zemlje.

Dvorska umjetnička radionica

Nakon radova koje je osnivač tvrtke Joseph Gabriel Mayer načinio u glasovitom dvorcu Neuschwanstein, osobno je bavarski kralj majstoru dao dopuštenje da svoju tvrtku nazove Königlich Bayerische Hofkunstanstalt (Kraljevska bavarska dvorska umjetnička radionica). Taj naziv nosi i danas, makar je u međuvremenu taj proizvođač mozaika poznat uglavnom pod engleskim imenom Mayer of Munich (Mayer iz Münchena).

Bojanje stakla i proizvodnja mozaika je još uvijek glavno zanimanje ove tvrtke. Svaki mozaik se u načelu prvo sastavi u radionici u Münchenu i onda se ponovno rastavi da bi se konačno ugradio negdje u svijetu. Na pitanje o cijeni, majstor nerado daje odgovor. Ona ovisi o materijalu i o poslu koji će biti potreban da se stvori mozaik - broj kamenčića tu nije presudan.

Neuschwanstein

Od kako je ova radionica ukrašavala i dvorac Ludwiga II Neuschwanstein, smije nositi titulu 'kraljevske'

Zato Micahel Mayer otprilike mora izračunati broj radnih sati po kvadratnom metru kako bi barem donekle mogao odrediti cijenu mozaika: "Ali kod ručnog rada je uvijek teško reći cijenu i hoće li se na koncu posao isplatiti", žali se majstor. Na koncu, gotovo u pravilu se novi vlasnik ili arhitekt sjete uvijek još nekog detalja kojeg bi željeli u mozaiku. "Mi zato pokušavamo sve te naknadne želje još uvrstiti u našu kalkulaciju tako da se sve još ipak može izračunati i naplatiti."

Sve više posla za drevno umijeće

Iako umijeće koje njeguje ova "dvorska umjetnička radionica" potječe iz pradavnih vremena, posla za Mayera i njegovu ekipu ima sve više. Jer u modernoj arhitekturi se koristi sve više stakla, a u međuvremenu se koristi čitav niz novih metoda kojima se obrađuje staklena površina. Staklo se danas pješčari, nagriza kiselinom, gravira, na njemu se tiskaju željeni uzorci... Sve se to radi i u radionici u Münchenu.

Franco Notonica

To je i posao gdje se uvijek počinje - od nule: Koju boju ovaj put? Koje kombinacije?

Među radnicima je i Franco Notonica koji obrađuje staklene površine već skoro dvadeset godina: "Ono što je fascinantno jest da uvijek počinjemo od početka. Moramo se pouzdati u umjetnika koji je zamislio čitavo djelo i kako da ga onda stvorimo. To je uvijek pipkanje u mraku, kako da provedemo neki zadatak."

Uopće, umjetnici i arhitekti su rado viđeni gosti u radionici u Seidelstraße u Münchenu. Majstori rado žele čuti nove ideje i nove načine, kako da nešto učine. Zato u kući čak postoje i stanovi koji umjetnicima stoje na raspolaganju dok rade u umjetničkoj radionici.

Kada je riječ o umjetnicima, bilo je mnogo slavnih, a bilo je i mnogo mladih umjetnika kojima su i djela stvorena u radionici pomogla na putu prema slavi. Nema malo kolekcionara, poput umjetničke zbirke koncerna Allianz, čija kuratorica Sabine Möhle izričito traži djela mladih autora kako bi im dala priliku u karijeri.

Seidlstraße 25 u Münchenu

Sjedište radionice u Münchenu

Stvoreno da traje

Arheolozi pronalaze mozaike koji su stari i više od tisuću godina. Njemačkom majstoru je teško reći, koliko će trajati njegova djela, ali se svakako brine da potraju barem nekoliko desetljeća. U mnogim zemljama svijeta, pa tako i u Sjedinjenim Američkim Državama mnoge postaje podzemne željeznice, zračne luke i crkve kriju mozaike koji su stvoreni u Münchenu.

I privatne osobe naručuju mozaike za svoje domove, ali Mayer nam otkriva da su mu najvažnije narudžbe javnog sektora. Doduše, i u Njemačkoj se štedi i sve manje gradi, ali tu postoji propis po kojem se jedan posto volumena narudžbe za javne zgrade mora potrošiti za djela vizualnih umjetnika.

Zato su javne narudžbe presudne za opstanak ove tvrtke, ali su i majstorima Dvorske radionice nekako draže: samo tako onda svatko može vidjeti što je nastalo u radionici koja njeguje tradiciju već gotovo dva stoljeća.