Kakvu ulogu imaju javne peticije u Njemačkoj?

Prilikom surfanja po internetu je teško zaobići pozive na učešće u peticijama privatnih platformi kao što su OpenPetition i Change.org. U peticijama se npr. zalažete ili protivite priznavanju azilanata, proširenju cesta ili kraju zabrane konzumiranja marihuane.

Malo je onih koji znaju da najstariju platformu za peticije ima njemački parlament (Bundestag). Ta platforma je prošle godine zabilježila najmanji broj posjetitelja (11.236) od njezinog osnivanja 1987. godine. Dok Bundestagova platforma za peticije bilježi izuzetno mali broj posjeta, dotle privatne platforme bilježe rekorde. Platforma OpenPetition Deutschland je prošle godine imala 4.172 peticije, što je pet puta više nego godinu dana ranije. Takav pozitivan razvoj znači i da je stranica na internetu otvorena 12 milijuna puta. Broj korisnika koji su registriran da od spomenute internetske stranice dobivaju poruke je povećan za 12 posto i sada iznosi 3,6 milijuna. Ovo se, pored ostalog, navodi u godišnjem izvještaju u koji je Deutsche Welle imalo uvid.

Privatno protiv državnog

Zastupnici u njemačkom parlamentu i stručnjaci vjeruju da ovakav razvoj događaja nije slučajan. Na nedavnoj otvorenoj sjednici odbora za peticije je skoro jednoglasno konstatirano da je najveći razlog uspjeha privatnih ponuđača u profesionalnom vođenju marketinga, prije svega preko društvenih mreža.

Privatne platforme su atraktivnije jer se na njima objavljuju skoro sve peticije. "Odbor za peticije, za razliku od privatnih platformi, odobrava objavljivanje samo deset posto navoda kod kojih postoji želja da budu objavljeni", kaže sociolog Ulrich Riehm s Instituta ITAS u Karlsruheu. Takav postupak djeluje netransparentno i demotivirajuće.

Sličnog mišljenja je i Markus Linden sa Sveučilišta u Trieru. On kaže da bi "forumi trebali oslikavati javno iznesena mišljenja koja su u skladu s individualnim pravima i slobodnim i demokratskim poretkom."

Granice privatnih ponuđača

Linden se također žali na određene prakse privatnih ponuđača. Oni su svojim uspjesima stvorili dojam da određene peticije imaju direktan utjecaj na političare: "Prosljeđivanje peticije koju Bundestag čak neće ni priznati nije nikakav uspjeh."

Trenutno je vrlo teško procijeniti kakav utjecaj u stvari ima jedna peticija na politiku i zakonodavstvo. Isto važi i za peticije koje pokrene sam Bundestag.

Kada je riječ o platformi OpenPetition, tu važe druga pravila: "Pitali smo potpisnike naših peticija", kaže vodeći čovjek ove platforme Jörg Mitzlaff: "76 posto ispitanika smatra da je peticija uspješna ako bude započet dijalog između građana i političara." Čak ako na kraju zahtjevi potpisnika peticije i ne budu ispunjeni, neka peticija se može smatrati uspješnom jer je "važno da se čuju ti zahtjevi i da naše peticije nalaze put do odbora".

Participacija bez gubitka suvereniteta

Malo drugačije je kada se radi o peticijama na platformi njemačkog parlamenta. Od 2005. godine zahtjeve potpisnika peticije u roku od četiri tjedna pregledava odbor za peticije, što je pozitivno, kaže Linden i zahtjeva više: "Bundestag mora čuti zahtjeve većeg broja potpisnika peticije, a ne samo odbor. Ako je broj potpisnika neke peticije veliki, onda se njihov glas mora čuti i u parlamentu."

Stručnjaci okupljeni u odboru za peticije su složni da političari trebaju više vremena posvetiti javnim peticijama, bez obzira jesu li one pokrenute na platformi njemačkog parlamenta ili privatnim platformama. Sve one na kraju izražavaju volju građana. "Što više ima zanimanja za demokratski proces, to je on reprezentativniji", kaže Linden.

To je također garancija da ekstremne pozicije ne provedu u djelo svoje ideje. Vrlo dobar primjer je rasprava o sporazumu o slobodnoj trgovini TTIP. "Da su privatne peticije dobile malo više pozornosti rasprava bi se od početka vodila puno obazrivije", kaže Linden.