1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kakve veze imaju Nijemci s genocidom nad Armencima?

Svjedoci ili sudionici? Povjesničari su u Berlinu raspravljali o ulozi Njemačke u genocidu nad Armencima 1915. godine. Najnovije spoznaje pokazuju da je njemačka suodgovornost veća nego što se pretpostavljalo.

29. rujna 1916. je njemački diplomat Gottlieb von Jagow izvijestio Reichstag o strašnim događajima. Radilo se o masovnim likvidacijama i protjerivanju na području Anatolije odnosno Osmanskog carstva. Njemačko carstvo je tamo bilo kolonijalna sila i saveznik osmanske vlade, koja je godinu dana ranije, za vrijeme 1. svjetskog rata, otpočela s masovnim progonom kršćana Armenaca. "Učinili smo sve što smo mogli", tvrdio je diplomat Jagow pravdajući činjenicu da Njemačka ništa nije poduzela da to spriječi.

Upravo to mirno promatranje masovnih ubojstava bila je tema Međunarodnog kongresa povjesničara. Da je njemačka carevina bila umiješana u deportacije Armenaca, odavno je među povjesničarima bila činjenica. Sporno je bilo samo pitanje, kakvu je točno ulogu u tome Njemačka imala. Jesu li Nijemci bili samo svjedoci ili i sudionici? Ovisno o izvoru, procjenjuje se da je tada ubijeno između 300.000 i 1,5 milijuna ljudi. U Armeniji tu katastrofu nazivaju "aghet" i označavaju genocidom. U Republici Turskoj, koja je zemlja nasljednica Osmanskoga carstva, zlo koje se dogodilo Armencima nije ništa drugo nego "progon nastao kao posljedica rata i mjera sigurnosti". Turci stalno opovrgavaju broj žrtava, što sprječava svaki korak ka pomirenju.

Pokolj u listopadu 1915. u Alepu. Povijesna fotografija.

Pokolj u listopadu 1915. u Alepu. Povijesna fotografija.

Nijemci su sve znali i okretali pogled u stranu

U središtu pozornosti 160 povjesničara, koji su se okupili u Berlinu, stajala je dakle njemačka suodgovornost za zločin nad Armencima. Za armenskog povjesničara Ashota Hayrunija sa Sveučilišta Erevan suodgovornost Njemačke nije upitna. Šutnja i hladno okretanje pogleda u stranu je to što ih čini suodgovornim. Njemačka vlada je nijemo promatrala kada je tadašnja osmanska vlada počela s provedbom plana i preseljenjem Armenaca u Mezopotamiju. Ona se čak pozivala na svoje nemiješanje, iako je o svemu bila dobro informirana.

Za povjesničarku Christin Pschichholz sa Sveučilišta u Potsdamu nema sumnje da je "njemačka vlada bila sveobuhvatno informirana o politici uništenja armenske populacije u Osmanskom carstvu. To je njezin zaključak nakon proučavanja dokumenata Ministarstva vanjskih poslova. Marševi smrti, likvidacije i prinudni rad: njemački diplomati su do u detalje bilježili sve što se tamo događalo, što potvrđuje jedna depeša njemačkog veleposlanika u Konstantinopolu (Istanbul) 7. srpnja 1915., koju je poslao tadašnjem kancelaru. U njoj je stajalo: "To je proklamirani cilj vlade (osmanlijske vlade, op. red.) da uništi armensku rasu na području turskog carstva. Rolf Holsfeld, predstavnik Centra za istraživanje Lepsiushaus u Potsdamu, iz toga izvlači sljedeći zaključak: "Tvrdnja da se na teritoriju Osmanskog carstva 1915. i 1916. događao genocid je već više od 100 godina informacija za koju je njemačka vlada znala."

Progon Armenaca u blizini Erzeruma. Povijesna fotografija.

Progon Armenaca u blizini Erzeruma. Povijesna fotografija.

U današnjem stavu Njemačke prema genocidu nad Armencima se tadašnja njemačka suodgovornost ne ogleda izravno. Da ne bi doveli u opasnost odnose s Turskom kao zemljom saveznicom u NATO-u, predstavnici njemačke vlade izbjegavaju koristiti riječ "genocid". Umjesto toga se govori o masakru i progonu. Nakon upita koji je s tim u vezi njemačkoj vladi u veljači 2015. u Bundestagu postavila stranka Ljevica, njemačka vlada je odgovorila da suzdržavanjem od korištenja pojma genocid želi da ne ugrozi pomirenje Turaka i Armenaca. Znanstvene zaključke, naglasila je vlada, prepuštamo znanstvenicima.

Armenija, više od 20 drugih zemalja i većina povjesničara okupljenih u Berlinu, su tadašnja događanja s Armencima ocijenili kao genocid u skladu s konvencijom UN-a iz 1948. godine. Tadašnji premijer a sadašnji predsjednik Turske Erdogan je prije godinu dana prekinuo šutnju turskih vlasti o tomu. On se ispričao žrtvama i njihovim potomcima, spominjući nečovječne posljedice koje je izazvao tadašnji progon Armenaca. Ali, genocid nije spominjao.

Markus Meckel

Markus Meckel

"Nazvati događaje pravim imenom"

Bivši aktivist za ljudska prava DDR-a i nekadašnji zastupnik SPD-a u Bundestagu Markus Meckel bio je nazočan u parlamentu, kada se Bundestag prije deset godina po prvi put pozabavio ovom temom. I tada je rečeno da se, iz obzira prema Turskoj, ne može donijeti rezolucija u kojoj bi stajala riječ genocid. Nakon dugog natezanja usvojen je dokument u kojem je pisalo da se Nijemci ispričavaju za neslavnu ulogu "Njemačkog rajha". Više nije bilo moguće postići.

Pri tome je upravo Njemačka mogla dati važan signal: "Svatko tko izbjegava ovaj pojam u biti umanjuje patnju i katastrofu koja se stvarno dogodila", smatra Meckel. I povjesničarka Ashot Hayruni sa Sveučilišta u Erevanu sličnog je mišljenja: "Važno je da njemački parlament prihvati izjavu da se radilo o genocidu i osudi ga." Osim toga, dodaje ova povjesničarka, bilo bi važno da njemačka vlada aktivno utječe na Tursku, kako bi je pokrenula na popuštanje.

Ashot Hayruni

Ashot Hayruni

Tko će predstavljati Njemačku na komemoraciji?

Sredinom ožujka će Bundestag, prema informacijama DW-a, ponovo podsjetiti na žrtve genocida nad Armencima. Malo je toga što upućuje da će se u sporu oko kulture sjećanja nešto bitno promijeniti. Naprotiv. U međuvremenu je izbila svađa oko toga tko će predstavljati Njemačku 24. travnja, kada se bude obilježavala stota godišnjica od genocida. Deportacijama s istambulske željezničke postaje Haydarpaşa 24. travnja 1915. počeo je progon Armenaca.

Iz Ministarstva vanjskih poslova je priopćeno da se još razmatra tko će predstavljati Njemačku u armenskom glavnom gradu Erevanu. Poznavatelji prilika smatraju da bi se njemačka suzdržanost mogla očitovati nedolaskom vodećih političara. Moguće je da se pojavi samo njemački veleposlanik. Francusku će, recimo, predstavljati predsjednik Francois Hollande. Povjesničar Jürgen Gottschlich smatra da je to "skandal".

Preporuka uredništva