1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Kakva kazna za diktatore?

Sadam Husein je smaknut i mnogi smatraju kako je to, s obzirom na zločine koje je on počinio, pravedna kazna.

default

Prosvjedi u Tikritu nakon smaknuća Sadama Huseina

No ipak se postavlja pitanje - je li smrtna kazna primjerena kazna za diktatore, bez obzira koliko su oni sami krivi za smrt drugih ljudi? I koji je sud nadležan za suđenje diktatorima?

U Deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine navodi se nedvosmisleno kako je pravo na život pravo koje vrijedi za sve ljude. No ima situacija kada se to pravo stavlja pod znak pitanja - na primjer kada je riječ o diktatorima. Dawid Bartelt, glasnogovornik njemačkog odjela Amnesty Internationala naglašava:

"Mi osuđujemo i načelno odbacujemo smrtnu kaznu. Naš je temeljni stav kad je riječ o ljudskim pravima da ona vrijede za sve ljude, čak i kada je to u pojedinim slučajevima vrlo teško prihvatiti. Čak i zločinci, bez obzira što su sve skrivili, imaju ljudska prava."

Države koje ne provode smrtnu kaznu, raspolažu odgovarajućim kaznama za najteže zločine, smatra Bartelt:

"Amnesty - kao i svi normalni ljudi - ni najmanje ne dovodi u pitanje to da je Sadam počinio najteže zločine za koje treba odgovarati. Tu nema puno izbora: ako u pitanje ne dolazi smrtna kazna, onda je jedina odgovarajuća kazna doživotni zatvor."

Ranije je kazna imala karakter osvete za počinjeni zločin, no svrha kažnjavanja se tijekom posljednjih stoljeća promijenila. Sada se radi o tome da se počinitelje ponovno uključi u društvenu zajednicu. Za bivše diktatore to dakako ne dolazi u obzir. No u ovom slučaju fer proces ima još jednu vrlo bitnu zadaću: osim što pruža priliku osuđenom da se pokaje, javnost ima pravo biti informirana o pozadini zločina i o svima koji snose odgovornost za zločine. U idealnom slučaju dolazi do povijesnog pomaka, smatra Bertlet:

"Uz to, bitno bi bilo pokazati da je ta država nakon Sadama Huseina, drugačija država koja se dosljedno bori za pravni poredak. To je osobito važno u situaciji u kojoj se Irak trenutno nalazi. Tu je ovaj proces mogao dati simbolički znak. Veliki je uspjeh pravne države kada ne provodi osvetu, nego da upravo kad je riječ o najvećem zločincu može reći: "Mi s tobom, Sadame Huseinu postupamo drugačije nego što si ti postupao. Mi ti sudimo prema pravilima međunarodnog prava."

No pitanje je koji je sud može idealno voditi takav proces? Sudu pobjedničkih sila uvijek se predbacuje da sudi prema pobjedničkoj pravdi, bez obzira koliko se on trudio donijeti pravednu odluku. Povijesni primjer toga je suđenje nacističkim zločincima u Nürnbergu. Sud u domovini zločinca je dobro rješenje, no to je često čista teorija: ta država nije slučajno bila diktatorska država bez neovisnih sudaca. Bilo bi naivno očekivati da u takvoj državi funkcionira pravni sustav. I u prijelaznoj fazi, u kojoj se nalazi Irak, teško je voditi fer proces: bivši protivnici diktatora sada su na vlasti i žele provesti svoj utjecaj. I Amensty International je ukazivao na neke od propusta u procesu Sadamu - među ostalim, prekasno sazvana obrana ili suci koji su bojkotirali proces, podsjeća Dawid Bartlet:

"Proces protiv Sadama Huseina bio je ipak vrlo snažno politički obojen i nije odgovarao postojećim pravnim standardima."

Alternativa smrtnoj kazni je prema njegovom mišljenju mogla biti slijedeća:

"Kada to ne funkcionira, zbog političke situacije i sveukupne konstelacije u zemlji, onda se moglo formirati mješoviti sud sastavljen od iračkih i međunarodnih sudaca. Internacionalizacijom se postiže zaštitna funkcija. Druga je mogućnost bila da se Sadamu, slično kao Miloševiću, sudi pred međunarodnim tribunalom izvan Iraka. Obje te mogućnosti nisu iskorištene, a rezultate, smo na žalost, već vidjeli."

Međunarodni sud u Den Haagu je na primjer nadležan za takve zločince, no njega ne priznaju Sjedinjene Države, Kina, Rusija, Irak i Iran.Osim toga fer proces nekom bivšem diktatoru, koji je uz to bio i predsjednik države, ovisi i o političkoj volji svih sudionika. Vodeći političari, kao i susjedne zemlje, moraju se snažno zauzeti za fer proces, a to se vrlo rjetko događa.

"Problem je upravo u provedbi - pravni instrumenti su se poboljšal i pooštrili, ali provedba ovisi o političkoj konstelaciji i interesima. No sve veća internacionalizacija kaznenog prava se ubuduće ni u kom slučaju neće moći zaobići, a to će biti ozbiljna prijetnja svim diktatorima."

  • Datum 03.01.2007
  • Autor Daphne Antachopoulos
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9e7W
  • Datum 03.01.2007
  • Autor Daphne Antachopoulos
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9e7W