Kakva čudovišna glupost

Komentar Petera Philippa

Islamski svijet pun je teorija zavjere u čijem središtu svakog puta stoji Izrael. Jer, njegovo osnivanje, tj. njegovo postojanje mnogi muslimani već desetljećima vide kao najgoru provokaciju, kao prepreku na putu arapskoga i islamskog jedinstva te kao podlost Zapada prema islamu i njegovim vjernicima. No, kako je taj Zapad za muslimane na izvjestan način i te kako atraktivan, krivca su odavno našli u samim židovima.

«Zapravo je sve židovska zavjera.» «Židovi su stvarni zločinci od 11. rujna 2001.», potajno se šuška po bazarima od Marakeša do Pešavara. Da je po volji «vrhovnoga vođe» Irana, ajatolaha Alija Hamneija, židovi bi bili i «stvarni začetnici afere zbog objavljivanja karikatura proroka Muhameda».

Iran šteti samome sebi

Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad zna i zbog čega svijet trpi takvo što: naime zbog grižnje savjesti, jer su židovi uspjeli stvoriti «mit» holokausta i njime ucjenjivati svijet. Takvim je teorijama posljednjih mjeseci zgrozio međunarodnu javnost. Nikakav dojam na njega nisu ostavili ni prosvjedi Zapada koje odbacuje kao «cionističku propagandu».

Kakva čudovišna glupost koja na poslijetku šteti i samome Iranu i koja mu neće donijeti simpatije arapskog svijeta. Prošle su godine kada su arapskim zemljama kolali prijevodi antisemitskih huškačkih spisa «Protokola mudraca iz Ciona» koji su svoj put našli i do regala Frankfurtskog sajma knjiga. Danas su službeni organi u arapskim zemljama imuni na takve teze. Umjesto toga Iran s Ahmadinedžadom na čelu preuzima ulogu perjanice u polemici protiv Izraela, cionizma i židova – na žalost mnogih Iranaca koje takve teme uopće ne zanimaju ili koji se ne žele povesti radikalnim tezama svog predsjednika.

Nema humora oko plinskih komora

Hoće li se – kako je najavio Ahmadinedžad – iduće jeseni u Teheranu doista održati međunarodna konferencija koja bi «znanstveno» trebala raspravljati o holokaustu, i više je nego otvoreno pitanje. U međuvremenu je, pak, najtiražniji iranski dnevnik «Hamshahri» objavio međunarodni natječaj za karikaturiste na temu holokausta –navodno kako bi okušao stvarnu spremnost Zapada na slobodu mišljenja, jer je on prema židovima uvijek suzdržaniji nego prema muslimanima.

Podla je to ideja koja za povijesne činjenice pokazuje isto tako malo razumijevanja kao i Ahmadinedžadovi govori. Koliko god upravo Nijemcima stvar bila neugodna: genocid nad židovima jest povijesna činjenica, a ne pitanje mišljenja ili njegovoga slobodnog izražavanja. A plinske komore Auschwitza nisu tema za karikaturiste.