1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako zločince učiniti boljim ljudima?

Može li se pozitivno utjecati na ponašanje teških zločinaca? Njemački znanstvenik Niels Birbaumer, koji istražuje mozgove osoba s poremećajem osobnosti, došao je do zanimljivih spoznaja.

Slika dva čovjeka, jedan s mozgom, jedan s crnom površinom umjesto mozga

Na mozak se može pozitivno utjecati

Niels Birbaumer

Birbaumer istražuje psihopatske zločince

Ljudima s teškim poremećajem osobnosti često nedostaje svaki oblik empatije, suosjećanja i osjećaja odgovornosti. Neuropsiholog Niels Birbaumer trenutačno radi s psihopatskim zločincima, koji su potpuno ravnodušni prema patnji svojih žrtava. On želi shvatiti veze između moždanih funkcija i ljudskog ponašanja i doživljaja. Uvjeren je da se čak hladnokrvni teški zločinci mogu promijeniti tako što nauče kontrolirati svoju moždanu aktivnost. Preglede vrši pomoću uređaja za magnetnu rezonanciju.

Najveći njegov problem je pritom uopće privoljeti zločince da zbog znanosti legnu u takav jedan uređaj i dopuste znanstvenicima poput Nielsa Birbaumera da istražuju njihov mozak. “Teško ih je motivirati. Najčešće to radimo novcem, to je jedino što pomaže", kaže Birbaumer, koji je i direktor Instituta za medicinsku psihologiju i neurobiologiju ponašanja pri Sveučilištu u Tübingenu.

Ciljano aktiviranje dijelova mozga zaduženih za osjećaj straha

Čovjek drži djevojci zatvorena usta

Počinitelji često nemaju osjećaja za patnju žrtve

Dosadašnji rezultati pri snimanju mozgova osoba sa značajnim poremećajem osobnosti su pokazali da kod psihopatskih zločinaca nisu aktivni areali mozga koji inače signaliziraju osjećaj straha. Taj moždani sustav zadužen za strah je veoma kompleksan i obuhvaća više područja u ljudskom mozgu. Međutim onaj tko ne osjeća strah, ne može na emocionalnoj razini procijeniti posljedice za sebe i za druge. Ali: onaj moždani sklop koji je zadužen za anksioznost, odnosno strah se, prema saznanjima Nielsa Birbaumera, može ciljano aktivirati. To znači da bi bilo moguće promijeniti osjećaje jednog zločinca. U to je Niels Birbaumer uvjeren: “Na te dijelove mozga se može utjecati kroz učenje. Naš mozak ima puno mogućnosti za izmjene, fleksibilan je, i tako velik da se ne može govoriti o apriornom određivanju."

Njegova metoda se zove neurološki feedback. Mjeri se moždana aktivnost ispitanika i to mu se zatim pokazuje na jednom monitoru. Na tom monitoru se vide različiti areali mozga, od kojih je svaki prikazan u drugoj boji. Što je areal aktivniji - znači u kojem je bolji protok krvi - utoliko intenzivnija je odgovarajuća boja na monitoru. Ispitanik zatim sam isprobava s kojim mislima može pojačati boju. Najvažniji uvjeti su pritom intenzivno sudjelovanje i ozbiljna spremnost za promjenu. 

Pomoću trikova uče kako intenzivirati moždanu aktivnost

Mozak

Moždane sklopove je moguće ciljano aktivirati

“Nakon jednog do dva sata ispitanik uviđa kako se na ta pojedina područja mozga može utjecati - isto kao kad učite neku novu sportsku disciplinu, skijanje ili voziti bicikl. Ti ljudi razvijaju trikove pomoću kojih mogu utjecati na rezultat na računalu i pomoću tih trikova uče kako da pojačaju svoju moždanu aktivnost ili ju poboljšaju", pojašnjava ovaj znanstvenik.

Uočio je, kaže Birbaumer, da ljudima s poremećajem osobnosti, psihopatima, treba više vremena za to nego ljudima koji nemaju poremećaja. Ipak većini njih polazi za rukom da nakon nekoliko sati terapije ponovno aktiviraju onaj moždani sklop zadužen za osjećaj straha.  

Krvavi otisci ruku

Terapijom spriječiti zločine?

Još se ne može procijeniti hoće li se spoznaje Birbaumerovog istraživanja koristiti i u praksi. Ali da jedna metoda neurološkog feedbacka može dovesti do iznenađujućih rezultata, ovaj znanstvenik je već dokazao prije nekoliko godina - doduše kod potpuno druge bolesti. Kao prvi znanstvenik u svijetu je potpuno paraliziranim pacijentima omogućio da pomoću računala komuniciraju sa svijetom oko sebe i to, takoreći, samo snagom i intenzivnošću svojih misli.

Autorice: Alexandra Scherle / Marina Martinović

Odg. ured: A. Jung-Grimm

 

Preporuka uredništva