Kako stvarno izgleda gospodarstvo u Srbiji?

Iza naslaga marketinga i populističkih parola kako nikada nije bilo bolje i kako "nas je prosto sramota koliko nam dobro ide", krije se otrežnjujuća istina o stvarnom stanju srpske privrede i ekonomije. Procjene govore da je očekivani rast srpskog bruto društvenog proizvoda (BDP) za 2017. godinu nekih 2,5 posto i da je to najgori rast BDP-a u regiji. Objavljeni su i grafikoni koji pokazuju kako je Srbija imala najgori rast BDP-a u regiji tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2017. godine od svega 1,66 posto. Za usporedbu, tijekom istog razdoblja rast BDP-a u Hrvatskoj je iznosio 4,1%, Bosni i Hercegovini 6,79%, Albaniji 8,02%, a na Kosovu 9,16%. Regionalna ekonomska sila trenutno je Rumunjska, koja je u istom razdoblju imala najveći rast BDP-a od 12,26 posto.

Investicije zaobilaze Srbiju

Ekonomski analitičari već su primijetili da je jedino područje koje bilježi solidne rezultate u Srbiji rast izvoza, ali da je Srbija tu bolja samo od Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore. Kada se pogleda malo ozbiljnija konkurencija, koja je do prije nekoliko godina gledala u leđa Srbiji, vidljivo je koliko je Srbija sa svojih 7,5 milijardi eura skroman izvoznik u odnosu na Bugarsku s 12,8 milijardi, ili recimo Mađarsku s 50,5 milijardi eura. Slična je situacija i s BDP-om po glavi stanovnika, gdje je Srbija opet lider među siromašnim "rođacima" Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom i Crnom Gorom s 5.000 eura po glavi stanovnika – u Hrvatskoj je to 16.000 eura, Mađarskoj 14.000 i Bugarskoj 6.500 eura po glavi stanovnika.

Analize pokazuju da razlog niskog rasta BDP-a prije svega leži u niskoj razini investicija. Vlasti – ili točnije sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić – očito smatraju da će investitore privući slatkorječivim parolama i ružičastim oblatnama, ali investitori izgleda imaju druge parametre za procjenu investicijskog rizika. Pri tome djeluje gotovo opsesivno mantra unutar vlasti oko pozicije Srbije na Doing business listi Svjetske banke i koja zaista pokazuje napredak Srbije na toj listi koja je trenutno na 47. mjestu.

Mijat Lakićević, zamjenik glavnog i odgovornog urednika tjednika Novi magazin, međutim kaže „da se ta lista bazira prije svega na ekonomskim parametrima, koji jesu bitni, ali postoje i neki drugi parametri koji mogu biti ključni za privlačenje investicija – a investicije su najveći problem Srbije. Investicije su sada oko 18 posto BDP-a, a za visok rast koji je neophodan Srbiji potrebno je da investicije budu 25 posto BDP-a. Za taj nivo investicija vi morate imati uređen ne samo privredno-pravni sustav, nego i politički ambijent. Morate imati normalne odnose u društvu da biste imali visoke investicije. A ovdje je poštovanje vlasničkih prava nikakvo, pravosuđe loše funkcionira, politička atmosfera je loša, nesigurnost je velika, mladi napuštaju zemlju... Sve te stvari Doing business lista ne obuhvaća", nastavlja Lakićević, koji napominje da se taj ukupni ambijent daleko bolje reflektira na listi Svjetskog ekonomskog foruma (lista kompetitivnosti svjetskih gospodarstava, op. aut.), i na kojoj se Srbija nalazi na 90. mjestu.

Razorene institucije = loša ekonomija

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Danica Popović napominje da je uzrok malog rasta BDP-a prije svega unutarnje naravi, i u tom smislu također skreće pozornost na potpuno razorene institucije: „Vi nemate pravosuđe, vi nemate nijedan sustav koji funkcionira, jer sve drže politički funkcionari. Zašto je pravosuđe toliko važno? Zato što moram znati kako upravljam svojom imovinom, da li je moja, mogu li je prodati. I onda vi čitate kako čuveni košarkaški trener Dušan Ivković ne može legalizirati stan otkako se bavi politikom. Postoji neka vlast iznad vlasti, sve se radi iza zatvorenih vrata, i u takvoj atmosferi se veći ekonomski rast i ne može očekivati."

S druge strane, vlasti se dosta hvale stabilnim javnim financijama, što prema riječima Danice Popović zaista jest točno, i na tome bi im trebalo čestitati. „Na neki način je sada ovo u kontradikciji s onim što sam već rekla, ali stabilizacija javnih financija je samo jedna od stvari koju morate uraditi. Druga stvar su reforme", kaže Popović. „Ako vi ne napravite ambijent i ako o svemu samo jedan čovjek odlučuje – tu nema napretka. To je kao da ste pripremili dvoranu za operaciju, sve je spremno, ali odustanete od operacije. I onda se pitate zašto mi nije bolje. Pa nije ti bolje zato što si odustao od operacije."

Reforme na čekanju

Osnovna posljedica svega toga jest nizak životni standard građana Srbije, upozorava Mijat Lakićević. „A sada se još najavljuje i povećanje plaća u javnom sektoru koji je najgori dio srpskog društva. I umjesto da se ide na restrukturiranje tog sektora, ide se na povećanje plaća, a znamo da privreda Srbije ne može podnijeti toliki teret. Ne kažem, naravno, da u nekim dijelovima javnog sektora ne bi trebalo povećati plaće, ali prije toga bi se morao smanjiti broj zaposlenih. Recimo, u zdravstvu imate trećinu više nego što je potrebno zaposlenog nemedicinskog osoblja. A liječnici nam odlaze u inozemstvo", kaže Lakićević.

Vlasti sa svoje strane navode kako će ovogodišnji rast BDP-a iznositi „zadovoljavajućih 2,7 posto ili nešto niže", a kako je prošlogodišnji rast bio 1,7 posto to će najvjerojatnije biti iskorišteno kao predizborni adut – jer je bolje nego prošle godine. Pojedini ekonomisti primjećuju kako je Balkan siromašan kutak Europe i da je Srbija na neki način lider tog najsiromašnijeg dijela regije. A kao ilustraciju koliko Srbija ekonomski zaostaje, Danica Popović ističe kako bi Srbija, samo da bi držala sadašnje ekonomsko rastojanje s Europom, morala imati daleko veći gospodarski rast. „To u praksi znači da ako Europska unija raste jedan posto, mi moramo rasti pet posto. Ako raste dva posto, onda naravno i više od pet posto. I to je stopa rasta samo da ne zaostajemo za EU-om. Dakle, nemamo ambijent, nemamo investicije, nemamo rast, i svakog dana sve više zaostajemo za tim razvijenim zemljama", kaže Danica Popović.