1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako spriječiti širenje pustinja

Stručnjaci procjenjuju da će za dvadesetak godina u Africi nestati dvije trećine trenutno plodne zemlje, u Južnoj Americi 40 posto, u Aziji jedna trećina. Širenje pustinje već sad ugrožava živote 250 milijuna ljudi.

default

Pustinja je stanište mnogih živih bića, ali za ljude postaje problem kada nastane tamo gdje ne pripada: kada se isuše nekada plodna područja, kada počne nedostajati voda, i kada se ljudima oduzme prostor za život. No, čovjek je najčešće glavni krivac za dezertifikaciju a ujedno i najveća žrtva širenja pustinja. Sječa šuma, previše kultiviranja, prevelika ispaša i pogrešno navodnjavanje samo su neki od razloga nastajanja novih pustinja – a one nastaju tamo gdje su ljudi siromašni, objašnjava Hama Arba Diallo, voditelj UN-ovog povjerenstva za pustinje, a upravo su te regije koje dobiju malo pomoći:

”Međunarodna je zajednica proteklih godina puno govorila o tom problemu. U Africi živi 70 posto svih siromašnih ruralnoga područja. No, novac za razvojnu pomoć ne odlazi u ta područja. Ona su uvijek zapostavljena. A bez većih investicija tamošnji se uvjeti za život ne mogu poboljšati. Jedna od mogućnosti kako pomoći tamošnjem stanovništvu jest poboljšati poljoprivrednu proizvodnju.”

Suzbijanje siromaštva i sprječavanje širenja pustinja trebali bi ići ruku pod ruku. Zbog toga Povjerenstvo za pustinje svoju glavnu zadaću vide u tome da zemljama pomogne u provedbi nacionalnih akcijskih programa.

Konvencija o pustinjama proizišla je s UN-ove konferencije o zaštiti okoliša održanoj 1992. godine u Rio de Janeiru. Prihvaćena je 1994. godine, a 1996. stupila je na snagu. U međuvremenu je dokument prihvatilo više od 180 zemalja.

U Africi je već više od polovice obradivog područja postalo neplodno, a tempo uništavanja je sve brži i brži. Posebno je osjetljiv južni rub Sahare gdje sve veća populacija radi ogroman pritisak na okoliš. I stanje u Aziji je alarmantno.

”Pješčane oluje su veliki problem u Kini, kaže Diallo. One dolaze sa zapada. Bio sam tamo prije deset godina i tada se još mislilo da taj problem pogađa samo zapad Kine, no ipak su se proširile. Danas cijela zemlja tri do četiri puta godišnje bude izložena pješčanim olujama. Ali ne samo Kina, nego i Korea, Japan, Kanada i Sjedinjene Države su pogođene. To je postao globalni problem. Kineska je vlada, uz pomoć međunarodne zajednice poduzela protumjere. Sada je aktivnija u borbi protiv gubitka poljoprivrednih površina, sječe šuma i pomicanja pješčanih dina na zapadu zemlje.”

U zemljama zapada širenje pustinja se rijetko shvaća kao ozbiljna prijetnja – govori se kako je to samo još jedan problem trećega svijeta. Zaboravlja se da su šumski požari u sjevernoj i južnoj Americi te južnoj Europi uništili milijune hektara zelenog područja. A dezertifikacija je istodobno i posljedica promjene klime prouzročene onečišćenjem okoliša. S druge pak strane širenje pustinja ubrzava zagrijavanje klime i tako se đavolji krug zatvara. Industrijske zemlje tu ni malo nisu nevine. Osim toga, upozorava Hama Arba Diallo, ako pustinja ljudima u Aziji ili Africi oduzme prostor za život, to se izravno odražava i na zapad: ”Sve više ljudi nema dovoljno za jesti. Ako se ekonomski i socijalni uvjeti pogoršaju, ljudi bježe. Prvo u najbliži veći grad, a ako tamo ne nađu posao, idu u susjednu zemlju. Recimo da tamo vlada rat, sljedeći korak je bijeg u Europu. Europa je posljednja mogućnost. Ljudi rizikuju sve kako bi prešli Gibraltarski tjesnac.”