1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako slijepi "vide" uz pomoć jeke?

Pucketajući jezikom i osluškujući jeku neki slijepi ljudi se mogu izvrsno orijentirati i kretati zaobilazeći prepreke. Neki čak prepoznaju predmete ispred sebe, a jedan je upravo proglašen "Supermozgom Njemačke".

Blue Eyes © Jürgen Fälchle - Fotolia.com fotolia 31115656

Blaue Augen

Pucketajući jezikom i osluškujući jeku on se orijentira na kraće udaljenosti, a kod većih udaljenosti Eskandar Abadi pucketa prstima. Tako proizvedeni zvuk se odbija od predmeta oko njega i jeka se vraća. Danas 53-godišnji Iranac je slijep od rođenja, a pri kretanju mu pomaže lokalizacija predmeta uz pomoć jeke. "Na temelju jeke doista mogu prepoznati radi li se o zidu ili drvetu. Jeka je uvijek drukčija."

Eskandar Abadi

Eskandar Abadi

Bez poteškoća Eskandar Abadi procijeni udaljenost prepreka koje se nalaze pred njim. Do zida je oko tri metra, do prozora oko četiri, a tamo na drugoj strani su vrata, kaže on. Studirao je germanistiku i politologiju i od 2002. je zaposlen u Perzijskoj redakciji Deutsche Wellea. Po zgradi se kreće bez većih poteškoća – za druge gotovo nečujno pucketajući jezikom.

Aktivno područje mozga za vid

Istu metodu orijentacije primjenjuje i Dave Janischak. On je oslijepio kad su mu bile tri godine i sam je došao na ideju da se orijentira pucketajući jezikom i osluškujući jeku. Šesnaestogodišnji gimnazijalac je upravo proglašen "Supermozgom Njemačke 2012" nakon što je u show-natjecanju njemačke javne televizije ARD pucketajući jezikom i osluškujući jeku bez greške prepoznao predmete poput bicikla, pletene fotelje, stalka za svijeću ili kante za polijevanje cvijeća.

Dave Janischak

Dave Janischak, Supermozak Njemačke 2012.

Da bi utvrdili što se točno događa u mozgu prilikom orijentacije uz pomoć jeke znanstvenici su mjerili aktivnosti pojedinih područja mozga. U uši ispitanika su postavljeni mali mikrofoni. Uz pomoć mikrofona snimani su zvukovi koje su pucketajući jezikom proizvodili ispitanici kao i jeka koja je dolazila do njihovih ušiju. "U aparatu za snimanje magnetnom rezonancijom (MR) smo ispitanicima pustili te snimke i za vrijeme toga snimali aktivnosti mozga", pojašnjava Lore Thaler. Ova njemačka znanstvenica je sudjelovala u studiji koju je provelo kanadsko sveučilište West Ontario, a koja se bavila orijentacijom slijepih osoba uz pomoć jeke.

Svatko može uvježbati osluškivanje jeke

Znanstvenici su usporedili aktivnosti mozga s jekom i bez nje. "Pritom su uočene aktivnosti mozga na područjima koja su mjerodavna za vid, a ne za sluh", priča Lore Thaler. Čim bi slijepi ispitanici čuli jeku primijećena je aktivnost na području mozga mjerodavnom za vid – dakle, onom dijelu mozga koji kod osoba koje vide obrađuje podražaje koji dolaze preko oka, a ne – kako se moglo pretpostavljati – onom dijelu mozga koji je mjerodavan za sluh." I osobe koje vide mogle bi, po mišljenju znanstvenika, razviti sposobnost kretanja uz pomoć osluškivanja jeke. Pretpostavke za to ima gotovo svatko, kaže Lore Thaler koja radi na novoj studiji povezanoj s orijentacijom uz pomoć jeke, ovaj put na sveučilištu u britanskom Durhamu.

Šišmiš

I šišmiš koristi jeku za orijentaciju

Ljudi mogu osluškujući jeku procijeniti ne samo udaljenost predmeta nego i njihovu površinu i oblik. Livada vraća drukčiju jeku nego betonski zid, biljka drukčiju nego drveni stup. I zaobljenja, uglovi i rubovi zvuče drukčije. Tako si slijepi mogu stvoriti prilično preciznu sliku svoje okoline, kako je pokazao "Supermozak" Dave Janischak. A sličan način orijentacije koriste i slijepi miševi i dupini.

Velika razina samostalnosti

Lore Thaler se svojim znanstvenim istraživanjima uputila na teren koji joj je u početku bio prilično stran. U sklopu studije je provela brojne znanstvene testove, ali je ujedno stekla iskustvo o svakodnevici slijepih. "Ta velika razina samostalnosti i sposobnosti orijentacije koju sam vidjela primjerice kad smo se kretali gradom, doista je vrlo neobična", kaže Lore Thaler.

Eskandar Abadi za sebe kaže da je bubnjar, pjevač i violinist, kompozitor i zabavljač, što povremeno i dokazuje svojim nastupima. Ovaj novinar, koji je odrastao u iranskom Isfahanu, kreće se dobro iako ne vidi. To je vježbao već u djetinjstvu i pritom zaradio poneku ozljedu. "Kao dijete sam se uvijek vozio biciklom i sudjelovao sam na jednom biciklističkom natjecanju. Pritom sam udario u jedan stup. Ožiljak se još uvijek vidi, ovdje na mom čelu. Ali, moja majka je bila dobra pedagoginja. Već sljedećeg dana me poslala van – da se vozim biciklom", pripovijeda Eskandar Abadi.

Preporuka uredništva