1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kako se zaštiti od "državnog kapitalizma" druge vrste?

Dok Njemačka polako shvaća kako je praktično nezaštićena od takvih "investicija" privatnih fondova i pohlepe anonimnih ulagača, to je tek jedan problem.

default

Novi vlasnici mogu odjednom sasvim drugačije izgledati

Ne mnogo manji - i protiv kojih je Njemačka podjednako slabo zaštićena - su akvizicije stranih država koji trenutno plivaju u novcu. Berlin je itekako svjestan kako su zemlje kao Kina, Rusija ili naftaške zemlje nagomilale gigantske rezerve deviza. Sve češće se odlučuju ulagati taj novac preko državnih investicijskih fondova u poduzeća u inozemstvi. Direktor "Deutsche Bank", Josef Ackermann je prošlog tjedna izjavio kako se već radi o "novom državnom kapitalizmu" i kako Njemačka mora definirati strateška područja gdje misli da mora zadržati kontrolu - poput u energetici ili u koncernima koji barataju sa visokom tehnologijom. Direktor najveće njemačke novčarske institucije ne govori napamet: upravo u "Deutsche Bank" je nedavno ušao investicijski fond emirata Dubaia i kupio 2% temeljnog kapitala banke. Primjera ima čitav niz: jedan ruski koncern je zainteresiran ući u Deutsche Telekom. Kina je sa tri milijarde dolara ušla u američki fond "Blackstone" - i treba znati kako je to tek 0,3% njenih deviznih rezervi. To je čak i njemačkog ministra financija Steinbrücka natjeralo da se zapita: a što ako Kina odluči uložiti deset ili čak dvadeset posto svojih rezervi u inozemstvo?

Jer Peking sjedi na oko jednom bilijunu dolara od čega je značajan dio uložen u državne obveznice europskih zemalja i Sjedinjenih Država. Ruske devizne rezerve se procjenjuju na oko 400 milijardi dolara a tek se može pretpostaviti koliko su sakupile zemlje proizvođači nafte.

Jer one već dugo kupuju udjele u inozemnim tvrtkama: Kuvajt je najveći pojedinačni vlasnik DaimlerChryslera, Iran je kontrolirao značajan dio koncerna Krupp - pa tako i danas koncerna ThyssenKrupp. Naravno da Njemačka nema interesa zaustaviti takav priljev kapitala - to niti želi niti može. Ali državni tajnik Thomas Mirow iz ministarstva financija priznaje kako Berlin veoma pažljivo promatra kada neka državna tvrtka iz Rusije, Kine ili zemalja proizvođača nafte ulazi u neku njemačku tvrtku. Jer tu se možda ne radi samo o normalnom interesu zaraditi novac nego o čitavom nizu drugih mogućnosti: na primjer da se zaobiđu propisi o zaštiti patenata ili čak o jasnom političkom interesu.Sjedinjene Američke Države i na primjer Francuska već postoje mehanizmi za zaštitu domaćih tvrtki od kupnje nepoželjnih stranaca. Washington je još krajem osamdesetih osnovao komitet koji provjerava takve akvizicije - i tamo predstavnici Bijele kuće sa ministarstvima vanjskih poslova, obrane i domovinske zaštite ne provjeravaju samo zaštitu slobodne tržišne utakmice nego i nacionalne interese Amerike. Tako je upravo to tijelo spriječilo Dubai da kupi šest luka američke istočne obale, baš kao i kineski naftni koncern CNOOC u njegovoj namjere osvojiti Unocal, naftni koncern iz Kalifornije.