Kako se obrazuju mladi migranti u Njemačkoj?

Svi su se okupili poslijepodne na nogometu. Nakon što su se „ispucali“, mladi su zajedno prošetali do prostorije udruge „Kelnski apel protiv rasizma“ (Kölner Appell gegen Rassismus). Ondje se gomila 5.000 primjeraka njihovog časopisa „Körnerstraße 77“ koji nose udarne naslove poput „Što je to čast?“, „Sok od nara“, ali i „Prava djece“.

Ovi mladi ljudi o svakom članku mogu svašta ispričati. Sami su ih napisali. Udruga „Kelnski apel protiv rasizma“ već se 30 godina zalaže za ravnopravnost migranata, nudi savjete o azilu i socijalnim pitanjima te pomaže učenicima oko zadaće. No to nije sve.

Ručak, domaće zadaće, uređivanje novina

Ovoj udruzi iz Kölna na raspolaganju stoji cijeli jedan kat kuće: pet prostorija sa stolovima i policama za knjige, kuhinja i administrativni ured. Sve je puno nakon što završi škola. Nudi se besplatan ručak koji majke djece naizmjenično kuhaju u kuhinji udruge. Za to dobivaju 20 eura dnevno. Mnoga djeca i mladi dolaze ovamo odmah nakon škole, nalaze se s prijateljima, ručaju, pišu zadaću ili vježbaju s mentorima za školske ispite. Kad završe s time, smišljaju nove ideje, idu na izlete, slušaju predavanja ili uređuju svoj časopis.

Ovi mladi ljudi sami pišu članke. Oni odlučuju koje su im teme važne, razmišljaju koja će pitanje komu postaviti. Nakon što se otiskaju primjerci časopisa, prodaju ih na uličnim slavljima ili u susjedstvu.

Upoznaju susjede, zarađuju džeparac

U kelnskoj četvrti Ehrenfeld živi velik broj ljudi iz cijelog svijeta. U Njemačku su doselili ili oni sami ili njihove obitelji. Dakle, isplati se upoznati susjede – to misle i ovi mladi ljudi: “Intervjuirali smo, npr. ljude u afričkom supermarketu koji se nalazi odmah iza ugla i pitali ih otkud dolaze i što rade”, kaže Salar (15) koji već šest godina radi na ovom časopisu. Njegov brat Saman (17) prisjeća se svog prvog intervjua: „Prije tri godine sam htio postati vatrogasac. Zato me je Klaus poveo sa sobom i intervjuirali smo nekoga iz obližnjega vatrogasnoga doma.“

Klaus Jünschke je godinama bio predsjednik udruge „Kelnski apel protiv rasizma“ čije se sjedište na početku nalazilo u ulici Körnerstrasse 77. On je osnovao časopis 90-ih godina 20. stoljeća. „U to je vrijeme jedno dijete kojem smo pomagali oko domaće zadaće počinilo nekoliko krađa. Tek smo tada postali svjesni da u većini obitelji nije uobičajeno davati djeci džeparac“, kaže ovaj 66-godišnjak. Nakon tog je slučaja Jünschkeu sinula misao: djeca bi mogla izdavati vlastiti časopis i od zarađenog novca poboljšati džeparac – ili ga sami zaraditi ako ga ne dobivaju. Osim toga, mogli bi poboljšati svoje ocjene, osobito iz njemačkog jezika.

Spontani redakcijski rad

Tko se pojavi u udruzi, nastavi raditi na aktualnom izdanju. Potpuno spontano, bez ikakvih termina i rokova. Unatoč tomu, jedanput godišnje nastaje impresivan časopis. Djeca iz ulice Körnerstrasse izvještavaju o onome što je njima važno, a usput pričaju i vlastitu priču: U aktualnom, dvanaestom izdanju “Körnerstraße 77”, koje je izišlo na jesen 2013. godine, Jian, Ewan, Serouan i Herivan prepričavaju sjećanja iz svoga djetinjstva o životu u Iraku, bijegu u Njemačku i iračkim školama.

„Roditelji se više usude poslati dečke u školu, djevojčice baš ne toliko. Ako se nešto ružno priča o djevojčicama, to će im uništiti njihov dobar glas. Na to se kod dječaka ne gleda tako strašno“, priča Jian. “Tamošnje škole nisu kao njemačke. Učitelji vrijeđaju djecu i tuku ih”, piše Herivan o Iraku. Mnoga djeca koja rade na časopisu dolaze iz izbjegličkih obitelji te su u Njemačku došla u ranom djetinjstvu. Većina njih danas su njemački državljani.

Djeca koja se zalažu za prava djece

Glavna tema svakog izdanja, koje izlazi jedanput godišnje, još uvijek su prava djece. Djeca i mladi razgovaraju o pravima koja imaju kod kuće, intervjuiraju stručnjake, prikupljaju informacije i diskutiraju o tome. Kakva prava djece postoje, pročitali su na stranici www.younicef.de/kinderrechte.html. Ovdje je Bernardica Kabus i dobila ideju da među djecom koja dolaze u udrugu provede anketu o pravima djece. Kabus studira socijalni rad i jedan je semestar na praksi u udruzi „Kelnski apel protiv rasizma“.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta

Djeca imaju pravo na jednakost, zdravlje, obrazovanje, slobodno izražavanje vlastitog mišljenja, odgoj bez nasilja i još mnogo toga. Konvencija Ujedinjenih naroda odredila je u 54 članka koja bi se prava trebala poštivati diljem svijeta. U međuvremenu su sve zemlje svijeta, izuzevši Somaliju i SAD, potpisale ovu konvenciju. Time su se obvezale da će se pridržavati konvencije. Komisija Ujedinjenih naroda redovito istražuje u kakvoj su situaciji djeca u tim zemljama te izvještava o nedostacima u pojedinim zemljama: na ratnim područjima su to prije svega glad i nasilje. No neka se dječja prava zanemaruju i u industrijskim zemljama u kojima vladaju mir i blagostanje. Tako je komisija Ujedinjenih naroda 2000. godine ustanovila da djeca-migranti u Njemačkoj nemaju iste šanse kao i njemačka djeca. Osim toga, sama su djeca još uvijek premalo informirana o svojim pravima. Godine 2014. je UN pohvalio neke napretke, ali je istovremeno kritizirao da prava djece još uvijek nisu uvrštena u njemački Ustav.

Redakcijski rad: suodlučivati i sudjelovati

Jednoga su poslijepodneva Saman, Salar, Serouan i Lotfi sjedili u redakciji i razgovarali o pravu djece na igru i slobodno vrijeme. Ubrzo su se složili: To se može najbolje pokazati na nogometu jer o njemu svi mogu govoriti i sudjelovati. I djevojčice – to je dječacima jako važno. „Kod nas su žene ravnopravne“ kaže Salar.

Pravo na igru i slobodno vrijeme

I nakon što zajedno odigraju partiju nogometa, mladi urednici “Körnerstraße 77” razmišljaju o pravima djece na igru i slobodno vrijeme. Serouan (15) kaže: “Svi igraju nogomet, svejedno otkud su. Najvažnije je da se svi zabavljaju.” Ovi mladi žele o tome pisati u svom idućem izdanju, a sudjeluju i na natjecanju o pravima djece i mladih koje organizira Caritas. Zato su se tjednima bavili temom prava na igru i slobodno vrijeme, intervjuirali razne ljude i sami se pitali: Koliko ja imam slobodnog vremena?

Ovi su mladi sa svojim časopisom već osvojili nagradu na UNICEF-ovom natjecanju za mladog veleposlanika u 2013. godini. Ako ove godine osvoje novčanu nagradu, njome će financirati odmor na nizozemskom otoku Amelandu. To im je puno važnije od novca, kaže mentorica Bernardica Kabus. Naime, tako djeca mogu uživati u onome što su stekla vrijednim radom: svoje pravo na igru i slobodno vrijeme. Jer pravo na obrazovanje i slobodno izražavanje vlastitog mišljenja već iskorištavaju.