1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako se Francuska ne brine o radnicima u nuklearkama

80 posto francuske struje dolazi iz nuklearnih elektrana a izvoz atomske tehnologije je važna privredna grana te zemlje. U javnosti se ipak počelo raspravljati i o prezirnom odnosu nuklearne industrije prema radnicima.

default

U Francuskoj vlada nesigurnost. Službeno, Vlada se drži svog kursa ovisnosti o atomskoj energiji, i nakon Fukuüime, i nakon što je Njemačka odlučila odustati od proizvodnje atomske energije. 80 posto francuske struje dolazi iz nukelarnih elektrana a izvoz atomske tehnologije je važna privredna grana te zemlje. Ali stanovništvo bi voljelo da zemlja srednjo- i dugoročno odustane od ove rizične tehnologije. I mediji sada kritičnije preispituju ovu moćnu branšu. Atomski rizik zbog velikih starih reaktora doüao je sada u prvi plan. U javnosti se raspravlja i o prezirnom odnosu nuklearne industrije prema radnicima.


Unutrašnjost jedne francuske nuklearne elektrane

Netko mora obaviti i prljavi posao

"Daj što daš"

Paluel, malo selo na obali La Manchea između Le Havrea i Dieppea. Iz tornjeva za hlađenje nuklearne elektrane u nebo se diže bijeli dim. Tvrtka "Electricite de France", u čijem je posjedu elektrana, hvali se na reklamnim plakatima kako vodi računa o čistoći atomske energije. O ljudima koji tamo obavljaju prljave poslove nitko ne govori. O muškarcima poput Philippea Billarda. On je čistio cijevi u prvom krugu hlađenja, koje su najviše ozračene. "Za taj posao se ne koriste nikakvi strojevi. Koriste se ljudi jer su jeftiniji. Život sam proveo u zaštitnom odijelu. U cijeloj nuklearnoj elektrani gotovo da nema mjesta koje bi bilo više ozračeno od tog", priča Phillipe Billard koji izgleda kao čovjek koji rado sluša heavy metal glazbu. Traperice i kožna jakna, duga, prosjeda kosa. Star je 45 godina, rođen je tu, na sjeveru Francuske, u Normandiji. Bilo mu je 19 godina kad je dobio prvi posao u nuklearnoj elektrani u Paluelu. Više od 20 godina čistio je visoko radioaktivne cijevi. Zbog čega ljudi sami sebi to čine? "To je jednostavno. U mnogim područjima Francuske nuklearne elektrane su jedina mjesta na kojima se nudi posao. Naravo da su uvjeti na radnom mjestu teški. Ali kad čovjek ništa drugo ne može naći, onda na kraju prihvati", kaže.

Čovjek u zaštitnom odijelu pored zanaka za nukelarno zračenje

Život proveden u zaštitnom odijelu...

I tako je Phillipe to radio godinama. Bio je tamo kad je prije sedam godina nevrijeme nad La Mancheom u filter elektrane nanijelo ogromne količine algi, pa su iz pogona ispale pumpe za hlađenje vode. Bio je tamo i kad je izbio veliki požar: "Gorio je transformator. Izlazile su kancerogene tvari. Došli su vatrogasci kako bi ugasili vatru. Dim je sadržavao radioaktivne čestice. Vatrogasci su nosili zaštitna odijela, a putujući radnici nisu".

"Putujući radnici" kaže Phillipe Billard, na francuskom "itinerans". Procjenjuje se da ih ima oko 30.000. Rade kao zidari, bravari ili vodoinstalateri, putuju uzduž i poprijeko Francuskom i nude svoje usluge na visoko radioaktivnim područjima 58 reaktora. Ovi nomadi nukelarnog doba, koje zapošljavaju tvrtke koje radnom snagom opskrbljuju nuklearne elektrane, dobivaju ograničene ugovore s mizernim plaćama. 1.400 eura bruto dobivao je Phillipe nakon više od 20 godina ozračenog radnog staža.

Život uz dozimetar

"Budući da sam ja dekontaminirao postrojenja, morao sam stalno uza se imati dozimetar. No koliko sam ja ozračen, to nikad nije ustanovljeno. Mjerača za to nije bilo. Kad sam kod koncerna Electricite de Fance zatražio da mi to izmjere, izbacili su me", priča Billard.

Gajgerovo brojilo

...i život uz dozimetar

Strah od gubitka posla učinio je nukelarne nomade vrlo opreznima. Čim saznaju da ljudi poput Phillipea, koji se pobune, gube posao, radnici počinju varati, kaže Phillipe: „Količina zračenja kojoj ste bili izloženi odlučuje o tomu hoće li vam biti produljen ugovor ili ne. U moje vrijeme to je bilo 50 milisieverta godišnje. Danas je granica 20. U sievertima se izražava u kojoj mjeri određena količina zračenja može djelovati na ljudski organizam. Kad je neki radnik nakon tri mjeseca skupio 45 milisieverta, onda je u sljedećih devet mjeseci smio skupiti još samo pet. Stoga oni svoje brojače lijepo više nisu nosili sa sobom na posao u ozračena područja, nego su ih skrivali negdje vani."

Plavo nebo nad dimnjacima nukelarne elektrane

Vlasnici elektrane ponose se time što proizvode čistu energiju

Odgovorni su pri tome, uvjeren je Phillipe, namjerno gledali u stranu, i prije, i danas. Drugačije, tvrdi on, sustav ne bi funkcionirao: "Ponekad dobijete u roku od dvije-tri minute četvrtinu dopuštene godišnje količine. Svi smo mi već odavno prekoračili dozvoljene doze zračenja".

Mnogi su njegovi kolege oboljeli od raka, priča Phillipe. Njega ljuti što u Francuskoj malo koja televizijska postaja ili novine o tome izvještavaju. Naprotiv, novinska agencija AFP koja financijski ovisi od države objavila je baš prije nekoliko dana rezultate istraživanja po kojima ljudi koji rade u nuklearnim elektranama žive dulje od prosjeka. To je čisti cinizam, smatra Phillipe.

Autor: Gero Reuter/ S. Kobešćak

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic