1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kako se Danska bori protiv bacanja hrane

Više od trećine namirnica završi u smeću. Jedna aktivistica u Danskoj vjeruje kako je pronašla rješenje za ovaj problem. Pritom važnu ulogu igra i borba protiv „neidentificiranih zamrznutih objekata“.

Više od trećine namirnica propadne ili završi u smeću. Jedna aktivistkinja u Danskoj vjeruje da je pronašla rješenje kojim se može „spasiti čovječanstvo“. Dio rješenja je i borba protiv „neidentificiranih zamrznutih objekata“.

„Hrana je ljubav. Kada je bacamo, bacamo ljubav“, kaže Selina Juul, pasionirana aktivistica iz Danske. Rad njene nevladine organizacije Stop Spild Af Mad (Stop bacanju hrane) doprinio je da mala europska zemlja načini ogroman korak: u posljednjih šest godina je količina propalih i bačenih namirnica smanjena za četvrtinu.

Sve više danskih supermarketa je u svojim policama i hladnjacima izdvojilo police gdje se po nižoj cijeni može pronaći roba čiji rok trajanja ubrzo ističe, grbavi krastavci ili kvrgave mrkve – dakle sve ono što se ne smatra robom prve klase. Aplikacija za pametne telefone Too God To Go prenosi u kojim je restoranima ili pekarama pred kraj radnog vremena ostalo hrane, koja bi inače završila u smeću. Ako ste u blizini, svratite, i ponesete obrok po nižoj cijeni.

„Smeće nije uvijek smeće“

Selia Juul

Selia Juul

Nekada se bacanje hrane može izbjeći i pogledom u vlastiti zamrzivač. Selina Juul poziva ljude da izbjegnu takozvane neidentificirane zamrznute objekte. Za njih koristi englesku kraticu UFO (Unindentified Frozen Object), izvorno nastao kako bio opisao navodne leteće tanjure i vanzemaljske svemirske brodove (Unindentified Flying Object). „Svaki drugi Danac imao je UFO u svom zamrzivaču. Zato smo pokrenuli kampanju kako bi potrošači makar jednom mjesečno zavirili u zamrzivač i jeli UFO.“

To su tek neke od mjera kojima se u Danskoj bore protiv bacanja hrane. Ova zemlja s 5,7 milijuna stanovnika ima više takvih inicijativa nego bilo koja druga europska država. Danci za veći dio uspjeha na ovom polju mogu zahvaliti Selini Juul i njezinoj organizaciji. Ona je zaista postala nešto poput nacionalne ikone. Ove godine je dobila nagradu koja se dodjeljuje najutjecajnijim ženama u oblasti ekonomije, a prije dvije godine je čak bila proglašena Dankinjom godine.

Opasana zelenom pregačom i naoružana ljubavlju prema hrani, Juul je oduševila milijune. „To je inicijativa odozdo“, kaže ona za DW. „Mi smo pokrenuli ljude, oni su onda pokrenuli industriju i lance supermarketa, kantine i restorane. To je kao spirala, raste i raste.“ Juul bi voljela da inicijativa pređe granice Danske i da ostvari svoj san: da briga za namirnice donese mir u svijetu. „Kada se radi o bacanju namirnica, ljudi se mogu usuglasiti bez obzira na to jesu li bogati ili siromašni, ljevičari ili desničari i bez obzira koje su boje kože, nacije ili vjere.“

Bacanje hrane je pogubno i po životnu sredinu. Jer poljoprivreda je odgovorna za gotovo četvrtinu emisije štetnih plinova, zauzima više od trećine plodnih površina i troši 70 posto korisne vode. Bacanje namirnica izaziva ekonomsku štetu od 850 milijardi eura godišnje i povećava emisiju štetnih plinova za osam posto, procjenjuje Agencija za hranu UN-a. Ukoliko se nešto drastično ne promijeni u odnosu prema namirnicama, postat će još gore. Jer očekuje se da do polovine ovog stoljeća svjetska populacija poraste na 9,6 milijardi ljudi. „Smeće nije uvijek smeće. Njegovo smanjenje je ključ za preživljavanje ljudske civilizacije“, kaže o tome Selina Juul.

„Koalicija“ za hranu

Hrana

Ne bacajmo hranu

„Jednostavno nema razloga da toliko hrane propada“, suglasan je i Andrew Steer, predsjednik Svjetskog instituta za resurse, istraživačke organizacije koja se bavi održivom upotrebom resursa i aktivna je u više od 50 zemalja. „Trenutno se proizvođači hrane ponašaju rasipnički“, navodi Steer za DW. On je zajedno sa suradnicima sastavio kriterije po kojima se mjeri bespotrebno bacanje namirnica i sada tvrde: sve što se može statistički izmjeriti, se može i bolje organizirati. „Na točki smo na kojoj je problem ispušnih plinova bio prije deset godina. Moramo radimo sistematski kako bismo imali uspjeha u smanjenju bacanja namirnica.“

Svjetski institut za resurse je uspio značajne institucije uvjeriti u svoje ideje. Jedan od partnera je recimo Forum potrošačkih dobara, udruga 400 najvećih trgovaca životnim namirnicama iz 70 zemalja. Oni godišnje prodaju robe u ukupnoj vrijednosti od 2,5 bilijuna eura. Svjetska udruga poljoprivrednika i brojne svjetske vlade stoje također iza održivih ciljeva Ujedinjenih naroda kojima je predviđeno da se bacanje hrane prepolovi.

Naravno, i službeni Kopenhagen je u ovoj „koaliciji“. „Bacanje nas sve čini siromašnijim“, kaže ministar vanjskih poslova Kristian Jensen. U „zelenoj Kraljevini“ Danskoj je, osim životnog okoliša, pitanje hrane odavno shvaćeno i kao pitanje novčanika. Racionalno korištenje hrane štedi novac. U rujnu će država pokrenuti fond čiji je jedini zadatak financijska podrška projekata, kojima se suzbija bacanje hrane. Godišnje će u to biti uloženo pet milijuna danskih kruna – oko 670.000 eura.

Preporuka uredništva