1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Kako sam uspjela pobjeći iz desnoradikalne scene?"

Sabine je 20 godina bila aktivna članica NPD-a i raznih desničarskih ekstremnih grupa. Uspjela je pobjeći i danas vodi novi život daleko od mržnje i netolerancije.

Prije 11 godina je uspjela skupiti snagu i učiniti korak koji se dugo nije usudila učiniti. Nakon dugogodišnjeg aktivnog članstva, Sabine (pravo ime poznato redakciji) je napustila desnoradikalnu, neonacističku scenu. Stupila je u kontakt s organizacijom EXIT koja joj je pomogla pronaći put u potpunu anonimnost i novi život.

Sabine je rođena na sjeveru Njemačke, prije otprilike 40 godina. Točnije podatke o sebi iz sigurnosnih razloga ne želi navoditi. Još uvijek je izuzetno oprezna, pogotovo kada je riječ o razgovorima i kontaktima s novinarima. I nama je bilo potrebno duže vrijeme dok s njom nismo stupili u kontakt i uspjeli telefonski razgovarati od njezinom životu prije i danas te razlozima napuštanja desničarske scene.

Obiteljski utjecaj

„Moj je otac bio politički aktivan, doduše u kršćansko-demokratskoj stranci. No, politika je uvelike utjecala na cjelokupni obiteljski život. Desničarski način razmišljanja bio je u mojoj obitelji oduvijek prisutan. Osim toga i moj djed, koji se u Drugom svjetskom ratu borio u Wehrmacht-u, zastupao je ove ideje. On me zapravo, ideološki gledano, najviše zarazio“, priča Sabine o svom putu k ekstremno desnoj sceni Njemačke. Na njoj je bila prisutna i aktivna dva desetljeća. Bila je članica neonacističke stranke NPD-a, ali i još jedne druge, slične stranke koja je u međuvremenu zabranjena. Tamo je čak preuzela i vodeću ulogu kao i „titulu“ – „voditeljice drugova“. Na pitanje je li ikada došla u kontakt s oružjem, Sabine odgovora kako poznaje muškarce i žene iz ovih organizacija koji su ga koristili. „Među nama je bilo bivših vojnika kao i starih nacista koji su znali napraviti eksplozivne naprave. Oni su i poduzimali napade i atentate. Ja sam mogla doći do oružja i eksploziva jer sam naravno imala dovoljno kontakata među ljudima koji su to mogli nabaviti“, priča Sabine.

Demonstracija NPD-a na 1.svibnja 2013.

Demonstracija NPD-a na 1.svibnja 2013.

Anonimnost kao zaštita

Tko želi napustiti ovu scenu, ne mora samo imati jaku volju već i podršku izvana. Naime, svatko mora računati na prijetnje i ucjene te na činjenicu da će se morati sakrivati od nekadašnjih kolega koji na one koji odlaze gledaju kao na izdajnike. U tom smislu, kao pomoć i podršku, u Njemačkoj je 2000. godine pravnik Bernd Wagner osnovao nevladinu organizaciju EXIT. Ovdje danas radi pet stalnih suradnika, a financiraju ih donacije i sredstva savezne vlade.

Kako to uopće funkcionira kada netko želi napustiti spomenutu scenu? U početku se mora ispitati vjerodostojnost osobe koja s njima stupa u kontakt: u EXIT-u obavljaju nekoliko telefonskih razgovora, izmjenjuju se mailovi u kojima osoba obično ne navodi svoje ime. „U početku osoba mora postupati vrlo oprezno. Što se grupa koju napušta predstavlja militantnije i agresivnije, utoliko je situacija opasnija“, objašnjava stručnjak za ekstremizam Bernd Wagner. On dodaje da desnoradikalne stranke u pravilu nisu toliko agresivne (za razliku od manjih grupa) iako i ovdje može postojati određena razina agresije. „Tko želi napustiti ovu scenu, to u početku mora zadržati za sebe i prvo skupiti hrabrost za stupanje u kontakt s nekom organizacijom kao što je naša“, kaže Wagner.

Sve više naoružanja

Bernd Wagner

Bernd Wagner

Sve veća radikalizacija ove scene, bila je razlog zašto se Sabine sve više od NPD-a počela distancirati. „Sve češće se u igru dovodilo oružje i sve se više razmišljalo o mogućim atentatima. U tome nisam mogla a niti htjela sudjelovati“, kaže ona. U međuvremenu je naime postala majka pa nije željela da njezina djeca odrastaju u takvom okruženju. „Pored svega toga iskusila sam i nasilje od supruga – nasilje vrlo često doživljavaju žene u ovoj sceni. I onda sam odlučila sve napustiti i istupiti iz stranke“, priča Sabine.

Dok je nekoć smatrala kako stranci doista moraju biti izbačeni iz Njemačke te da trgovci drogom moraju biti kažnjeni smrću, danas kaže kako je shvatila da ekstremizam i diktature vode u rat.

Scenu je konačno napustila 2002. godine. No, njezin „križni put“ tada je zapravo tek započeo. Njezin suprug, također, desno radikalan, ostao je u stranci i prijetio ubojstvom i nje i djece. Bila je prisiljena preseliti u drugi grad, promijeniti ime kao i sve osobne dokumente. U početku je pomoć potražila od Ureda za zaštitu ustavnog poretka, ali nije naišla na neku posebnu podršku. Tek kasnije je pomoć stigla od spomenute organizacije EXIT.

Novca ima dovoljno

„Iako desnoradikalne organizacije baš ne plivaju u novcu, na raspolaganju ipak imaju dovoljno sredstava. Uvijek se nađe dovoljno onih koji su spremni novčano pomoći: primjerice umirovljenici koji ovim strankama ili grupama ostavljaju svoje nasljedstvo. Svemu tome se mora dodati novac od poreznih platiša, budući da je NPD još uvijek sasvim legalna stranka i kao takva dobiva subvencije. Neslužbeno, novac dolazi i od organiziranog kriminala – od onih koji se bave trgovinom drogom, oružjem i prostitucijom“, objašnjava Sabine.

Iako ekstremno desna, NPD stranka je dozvoljena pa čak i subvencionirana od države

Usprkos prosvjedima i činjenici da je ekstremno desna, NPD stranka je dozvoljena pa čak i subvencionirana od države

Ona naglašava kako nipošto nije točno ustaljeno gledište kako samo siromašni ili očajni pronalaze put i „domovinu“ u ovoj sceni. Naprotiv, mnogo više ima liječnika, odvjetnika i uopće visokoobrazovanih osoba koje se priključuju iz uvjerenja. „To se često zaboravlja. I uopće se treba reći da je opasnost koja od ovih grupa dolazi mnogo veća nego što to tvrde njemački političari“, kaže Sabine.

Novi život

Danas Sabine živi bez straha. Djeluje uvjerljivo kada kaže da je njezin život usprkos izgubljenim godinama, danas puno bolji. Angažira se u radu organizacija koje pomažu onima koji žele napustiti scenu. Jednom riječju, njoj je očito doista uspio bijeg i početak novog života. A to pak prema navodima pravnika Bernda Wagnera zapravo i nije uvijek slučaj. „Primjerice EXIT je od osnivanja do danas pomogao 500 osoba. Velika većina je započela novi život, no njih 11 u tome nije uspjelo. Neki su se vratili na scenu, nekoliko ih je prešlo među islamiste, drugi su pak postali radikalni ljevičari, a dvoje trguju drogom. No, sve u svemu, većina danas ipak živi jedan bolji život, daleko od ekstremizma i netolerancije“, zaključuje Wagner.