1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

„Kako sam usmrtila Šeherezadu…“

Libanonka Joumana Haddad je izdavačica do sada jedinog erotskog časopisa u nekoj arapskoj zemlji. Nedavno je objavila i knjigu pod naslovom „Kako sam usmrtila Šeherezadu“ koja bi se trebala pojaviti i u Hrvatskoj.

Bejrutska novinarka Joumana Haddad

Bejrutska novinarka Joumana Haddad

Kada se jedna žena u arapskom svijetu odvaži i krene s izdavanjem erotskog časopisa, u svakom slučaju mora računati s - problemima. Joumana Haddad se međutim usprkos tome odlučila na ovaj korak.Još prije dvije godine kada je pokrenula magazin „Jasad“ – što na arapskom znači – "Tijelo". Javni prosvjedi i kritike nisu izostali. „Časopis je senzacionalistički s pornografskim sadržajima a meni je jedino stalo do slave“, priča Joumana Haddad navodeći samo neke od najčešćih prigovora i komentara.

„Očekivala sam ovakve reakcije, one dolaze automatski jer naš časopis obrađuje vrlo osjetljive teme. Osim toga, izdavač je žena, što je još jedan važan aspekt u društvu u kojem još uvijek dominiraju muškarci“, kaže Haddad.

„Arapsko društvo je šizofreno i stagnirajuće“

Međutim, dodaje ona, „Jasad“ ne samo da nije pornografski časopis, već su njegove teme prvenstveno vezane uz umjetnost i znanost, ili literaturu. „Nama je od samog početka bilo najvažnije da upravo temama s ovog područja poklonimo najviše mjesta, znači, umjetnicima, piscima, svima onima koji se zalažu za ove teme i koji znaju koja se nepravda već stoljećima čini arapskom jeziku uopće. Arapski je tijekom vremena doživio prave kastracije, njemu je oduzeta svaka sposobnost da se na njemu slobodno govori o erotici i seksualnosti“, objašnjava ova publicistkinja, pjesnikinja i novinarka.

Naslovna stranica erotskog časopisa Jasad

Naslovna stranica erotskog časopisa "Jasad"

Drugim riječima, Joumana Haddad želi podsjetiti na vremena Srednjeg vijeka kada su arapski jezik i literatura doživljavali svoj procvat. „U ono vrijeme se o seksualnosti moglo mnogo slobodnije pisati i govoriti nego danas“, dodaje Haddad. Činjenica da joj je uopće pošlo za rukom objavljivanje spomenutog časopisa na neki način može zahvaliti prvenstveno ministru unutarnjih poslova Libanona koji joj je pomogao i zauzeo se za izdavanje lista.

Osim „Jasada“, 40-godišnja Haddad uređuje i feljtonističku rubriku vodećeg libanonskog dnevnog lista „Annahar“ a nedavno je objavila zbirku eseja pod nazivom „Kako sam usmrtila Šeherezadu: ispovijest jedne bijesne arapske žene“. Riječ je istodobno o njezinoj autobiografiji i o analizi trenutne situacije u kojoj se nalaze žene ali i društvo općenito u arapskom svijetu. Ona o aktualnom stanju kaže da je „šizofreno, da stagnira i da u njemu vlada zakon mase, te da ova tri pojma jednako pogađaju i žene i muškarce“.

Joumana Haddad

Joumana Haddad: Ja nisam jedina...

Što se može naučiti od Šeherezade?

Istodobno, u knjizi je željela upozoriti i na predrasude koje o arapskom svijetu vladaju na Zapadu, jer bi, kako kaže – „...željela prekinuti s klišejima o potlačenoj arapskoj ženi, iako je to nažalost još uvijek stvarnost. Žene tlače i muškarci i religija“.

Utoliko je jasniji i naslov njezine knjige. Lik Šeherezade je uzela kao primjer žene koja je doduše inteligentna i obrazovana ali koja dan svog smaknuća uspije odgađati samo zbog svoje domišljatosti i tipično ženskih vrlina. A to, kaže, Joumana Haddad, nisu njezine jedine mogućnosti. „Šeherezada nas ne podučava o otporu već o diplomaciji, spremnosti na ustupke po pitanju naših temeljnih, ženskih prava“.

Po njezinom mišljenju, žene bi mogle učiniti mnogo više jer putevi izlaska iz mizernog položaja u kojem se trenutno nalaze – postoje. A jedan od njih je i literatura, kaže Haddad, jer „..nam ona pokazuje kako se možemo osloboditi i obogatiti i to bez obzira da li je netko spreman prihvatiti sve ono što nam literatura nudi ili ne".

Naslovna stranica knjige Kako sam usmrtila Šeherezadu

Naslovnica knjige "Kako sam usmrtila Šeherezadu"

Knjiga uskoro i u Hrvatskoj

Što se nje osobno tiče, njoj su, kako su, kako kaže, upravo knjige otvorile put u slobodu. Još u dobi od 12 godina je otkrila knjige Marquisa de Sadea i vrlo rano shvatila da „sloboda počinje u glavi, u načinu razmišljanja“. Iako dolazi iz strogo katoličke libanonske obitelji, susret s francuskom literaturom pomogao joj je da pronađe svoj vlastiti put prema slobodi. Danas na sebe gleda kao na slobodnu, otvorenu arapsku intelektualku koja u svojim knjigama prvenstveno želi prenijeti poruku koja glasi: "Ja nisam jedina".

A što se njezine najnovije knjige tiče - „Kako sam usmrtila Šeherezadu: ispovijest jedne bijesne arapske žene“, ona je već objavljena ili se objavljuje na deset različitih jezika; između ostalih na engleskom, njemačkom i francuskom ali i na – hrvatskom.

Autor: Nader Alsarras / Željka Telišman

Odg.ured: S. Matić