1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako radi najveći teleskop

Na sjeveru Čilea, na brdu Cerro Paranal nalazi se astronomski opsevatorij uz pomoć kojega znanstvenici nastoje riješiti zagonetke svemira. Atmosfera iznad brda vrlo je pogodna za promatranje svemira teleskopima jer je vrlo čista, a strujanje zraka slabo. Zato je opservatorij Paranal jedan od najatraktivnijih za promatranje svemira, a na njemu radi i nekoliko njemačkih astronoma.

Osamljeno brdo Paranal u pustinji Atacama djeluje poput kulise za znanstveno-fantastične filmove. Crvenkasta brežuljkasta okolina bez vegetacije usred koje svjetlucaju četiri giganta: divovski teleskopi koji skupa čine najveći opservatorij na svijetu.

«Teleskop doista samo prikuplja svjetlo. Omogućuje nam promatrati slabe objekte, daleke objekte, a u astronomiji to često znači objekte koji nam šalju svjetlo iz prošlosti. To je osobito lijepo u astronomiji, zanimljiv koncept: što dalje gledam to dalje gledam u prošlost. Zato su nam potrebni ovi veliki teleskopi.»

Andreas Kaufer je direktor «Europske organizacije za astronomska istraživanja». Svake večeri kratko prije zalaska sunca otvaraju se metalne kupole teleskopa i oslobađaju pogled u svemir.

Voditelj tehničkog odjela Gerd Hudepohl okreće kupolu u željenom smjeru. On je jedan od 120 inženjera i astronoma koji ovdje rade na visini od dvije i pol tisuće metara i koji uz pomoć najmodernije tehnike traže zvijezde u svemiru.

«Čitav teleskop koji teži oko 430 tona pokreće se na takozvanoj azimut-osi, praktično pliva na sloju ulja, ima dakle vrlo, vrlo nisko trenje. Okomita os se može okrenuti za 90 stupnjeva, tako da se može promatrati sve od horizonta do zenita, a kupola koja otvara pogled prema svemiru također se može okrenuti i to za 360 stupnjeva.»

Paranal se nalazi samo 12 kilometara od pacifičke obale Čilea. Strma hridina na kraju visoravni djeluje kao zid koji zaustavlja oblake što dolaze s oceana. Nebo je najčešće vedro i jasno pa astronomi 350 dana u godini imaju idealne uvjete za promatranje. I naravno tu se, za razliku od Europe, može istraživati južno nebo, naglašava Andreas Kaufer:

«Razlog zašto Europljane privlači jug jest da se odavde vidi galaktički centar. To je centar naše Mliječne staze, a onda se smatra da to vrijedi i za brojne druge galaksije. Zato ovdje imamo brojne programe promatranja koji se bave crnom rupom u centru naše galaksije i pokušavamo razumjeti kolika je ona, koliko je teška i postoji li ona uopće. To je dugo bila hipoteza, a mislim da su promatranja posljednjih godina zapravo pokazala da u centru naše galaksije ima crna rupa od više milijuna mase sunca koja tamo djeluje kao energetski stroj.»

Kad padne noć počinje rad astronoma. Promatranje se odvija u kontrolnom centru ispod platforme teleskopa.

«Nalazimo se ispred kontrolne prostorije prvog teleskopa UT1, koji se naziva i «Antu», što na urođeničkom jeziku znači sunce. Na lijevoj strani je operator koji u pravom smislu te riječi upravlja teleskopom.»

I Daniel Kubass je Nijemac. Skupa s kolegama iz čitavoga svijeta prati podatke i slike teleskopa na desecima kompjutorskih monitora. Znanstvenici analiziraju spektre svjetlosnih zraka, pune kompjutore kompliciranim brojkama. I uvijek iznova doživljavaju senzacionalna otkrića, kao primjerice kad su po prvi put dokazali postojanje planeta izvan našega Sunčevog sustava:

«Dosad je postojanje takvih planeta dokazivano uvijek jako indirektno, kroz refleksiju zvijezde oko koje kruže. Mi smo po prvi put snimili sliku. A to je pobudilo maštu, jer je omogućilo nagađanja o atmosferi, hoće li u budućnosti biti moguće tamo otkriti tragove biljaka, života ili nekih posebnih plinova.»

Za nekoliko tjedana će s opservatorija Paranal u svemir biti poslane laserske zrake kako bi se otišlo još jedan korak prema razjašnjenju nastanka svemira i možda dobilo informaciju ima li još negdje u tom beskraju života.

  • Datum 05.09.2006
  • Autor Gottfried Stein
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZoM
  • Datum 05.09.2006
  • Autor Gottfried Stein
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZoM