1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako pobijediti tremu

Strah, nesigurnost i uzbuđenosti pred ispit ili nastup pred velikim brojem ljudi. Trema. Za profesionalne glazbenike je to duševno stanje koje im ugrožava egzistenciju. U Bonnu postoji ambulanta za liječenje treme.

Što kada ruka zadrhti?

Što kada ruka zadrhti?

Svjedočanstva zabilježena u protokolima jasno govore o problemima. Tako jedan violinist opisuje kako mu drhti ruka, toliko da ne može držati ton, a jedna pjevačica kaže da na pozornici ima osjećaj kao da je netko okrenuo neki prekidač: teško diše, zrak jedva da izlazi iz pluća, glasnice drhte.

To su samo dva svjedočanstva umjetnika koji žive od nastupa na pozornici ali kojima je svaki nastup pravi pakao. Uvijek isti simptomi: srce počinje lupati, ponestaje zraka, ruke drhte. Još na probama, neposredno pred nastup je sve u redu, ali tada odjednom, na generalnoj probi ili na premijeri - trema postaje neizdrživa. Čisti strah - strah od pogreške, strah od gubitka kontrole u javnosti, strah od blamaže. Jedina želja u tom trenutku je bijeg, želja da se sve što prije završi.

Ne mali broj traži izlaz u pilulama

Ne mali broj traži izlaz u pilulama

Osjećaj straha i negativne misli

Njima želi pomoći Déirdre Mahkorn, rođena u Irskoj, liječnica na Odjelu za neurologiju i psihijatriju Sveučilišne bolnice u Bonnu. Ona je i sama glazbenica, jedno vrijeme je razmišljla da se i profesionalno bavi pjevanjem, ali se na kraju ipak odlučila za medicinu. Njena specijalnost je problem treme i ona je osnovala Ambulantu za njeno prevladavanje: „Ideja se rodila kada sam razgovarala s jednom prijateljicom koja je umjetnica. Ja poznajem puno glazbenika, i moj je muž glazbenik, i često sam čula o tom problemu pred nastupe. Mnogi su mi rekli: ne znamo što da radimo, kome da se obratimo. I tako sam došla na ideju da ja ponudim pomoć. To su vrlo ugodni pacijenti - oni su vrlo motivirani i žele nešto promijeniti. Privilegija je s njima raditi i to mi pričinjava veliko zadovoljstvo", kaže Mahkorn.

U međuvremenu u njezinu ambulantu navrati više od 40 pacijenata iz čitave Njemačke. I to s razlogom - tremu se može prevladati (i savladati). Ali za to je potrebno dosta vježbi i strpljenja. Njezina praksa je u prizemlju Sveučilišne bolnice u Bonnu, s izlazom u mali vrt - to je dobro mjesto za razgovore, ljudi se osjećaju zaštićenima, objašnjava Dr. Mahkorn: „Najvažnije je da se u prvom razgovoru sazna što je više moguće o biografskim detaljima iz života pacjenta. Prije svega se to odnosi na njegova iskustva sa strahom - kako je bilo u vrijeme kada je učio svirati instrument, kakva je bila atmosfera u obitelji dok je bio mlad, koje su vrijednosti tada bile važne, što se od njega očekivalo. A onda promatramo sasvim konkretne situacije u kojima je pacijent doživio strah. S tim možemo dalje raditi. Svaku negativnu emociju prate i negativne misli, i tu možemo nešto mijenjati. Raditi s mislima je u ovom slučaju puno važnije nego raditi na prevladavanju simptoma straha."

Trema - tabu tema

Cilj je da se pacijentima pomogne izaći iz začaranog kruga negativnih misli i osjećaja straha. To međutim nije lako jer je trema još uvijek u umjetničkim krugovima tabu-tema koja se potiskuje koliko je god moguće. Nisu rijetki oni koji zbog toga počinju piti ili neumjereno gutati sredstva za smirenje.

Strah od neuspjeha muči i mnoge učenike

Strah od neuspjeha muči i mnoge učenike

Za izliječenje je najvažnije pacjentu vratiti samopouzdanje - jasno analizirati izvor iz kojeg taj strah dolazi i pronaći vježbe koje mu pomažu u njegovu prevladavanju. Često se koristi tzv. "metoda suočenja" - svjesnog sučeljavanja s onime čega se čovjek boji. Tako je primjerice jedan glazbenik sam došao na ideju da djela od kojih je imao najveći strah izvodi kao ulični svirač. Uzeo je odmor i krenuo na "turneju" po njemačkim gradovima svirajući na ulicama i trgovima najteže skladbe, sve dok nije sasvim izgubio strah od njih. Nakon toga se mogao vratiti u svoj orkestar i normalno nastupati.

Svaki je slučaj međutim specifičan, naglašava Deirdre Mahkorn: „Ovisi o tome tko je koliko pogođen. Nekima su dosta dva - tri sata, neki dolaze mjesecima na terapiju i to više puta tjedno. Većina nakon relativno kratkog vremena ili okončava s terapijom, ili samostalno nastavljaju s vježbama. A to i jest cilj", objašnjava Mahkorn.

Autori Gudrun Stegen / Z. Arbutina

Odg. ur.: N. Kreizer