1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kako naučiti raspolagati novcem

Džeparac je važno sredstvo da djeca nauče raspolagati novcem. I premda se mnogi danas previše zadužuju zahvaljujući mobilnom telefonu, smanjenje džeparca nije rješenje.

Raspolaganje novcem uči se od malena.

Raspolaganje novcem uči se od malena.

”Džeparac koji mjeseèno dobivam najviše trošim za èasopise, Wendy, èasopis o konjima, ili za kasete i slatkiše, uglavnom sitnice.”

”Ja si kupujem èasopise, nove sveske Anime-a. U posljednje vrijeme sam štedio za gameboy koji sam i kupio. Ranije sam skupljao karte Yu Gi Oh.”

Charlotte i Niklas Iffland prièaju na što oni troše svoj džeparac. Jedanaestogodišnja Charlotte dobiva svakoga tjedna pet eura, godinu dana stariji brat Niklas dobije jedan euro više. Za to si mogu kupiti jedan do dva sveska crtanih romana ili èasopisa i pokoji slatkiš.

Djeca veæinom sama odluèuju što æe kupiti pri èemu se roditelji brinu za odjeæu i stvari potrebne u školi. Ali, u posljednje vrijeme je bilo svaðe zbog telefona. Djeca previše telefoniraju svojim mobilnim telefonima, a raèune plaæaju roditelji.

”Ja imam dobro društvo u razredu, dobre prijatelje. Svi imaju mobilne telefone i mi èesto telefoniramo dugo. Posljednji raèun je bio prevelik pa su moji roditelji rekli da moram dio toga platiti od svoga džeparca. To je bila kazna.”

Ali, nisu svi u moguænosti da tako jednostavno plate raèun mobilnog telefona kao Niklas i njegovi roditelji. Raèuni mobilnih telefona sve èešæe ovode do zaduživnja djece, kod prijatelja, kod djeda ili bake, a kad navrše 18 godina zadužuju se u bankama. Djeca i mladež prosjeèno su dužna 120 eura. To pogaða 15 posto djece i mladeži od 13 do 20 godina. Uzrok je najèešæe mobilni telefon. Za to nije kriva samo skupoæa telefoniranja nego sve èešæe i nekorektni trikovi pnuðaèa telefonskih usluga. Nude se primjerice razni tonovi zvonjenja mobilnog telefona koje se može dobiti kod svoga ponuðaèa ili skinuti s interneta:

”To je ponuda koja se mladima jako sviða, oni žele stalno mijenjati zvuk telefona, a ponuðaèi ih vješto na to navode. Postoje mjeseène pretplate kojima se može skinuti odreðeni broj melodija, ali je potpuno nejasno koliko to košta. I to se puno propagira, u èasopisima, na televiziji – tako da se djeca i mladež teško mogu tomu suprotstaviti.”

Karin Fries sa minhenskog Instituta za istraživanje mladeži u posljednje vrijeme èesto èuje o djeci koja s ponudama konzuma ne izlaze na kraj. Industrija sve više otkriva djecu i mladež kao potrošaèe – upravo u vremenu kad odrasli zbog loše gospodarske situacije sve više paze na što troše novac. Je li rješenje da se djeci ne daje toliko novca? Karin Fries smatra da nije:

”Djeca bi trebala što je prije moguæe nauèiti ophoditi s novcem. Upravo danas kad se sve više plaæa karticama i kad i odrasli èesto gube pregled koliko su potrošili, jer plaæaju elektronskom ili kreditnom karticom – upravo tu je za djecu važno da u rukama imaju realan novac i da nauèe s njim ophoditi. Konkretno da svoje bombone i žvakaæe gume sami kupuju i da nauèe raspolagati novcem, da ga moraju rasporediti – i da se za neke stvari mora štedjeti.”

Važno je, kaže Karin Fries, da roditelji djeci ne propisuju za što æe potrošiti novac, a to roditeljima ponekad teško pada.