1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako je svijet podijeljen prije 90 godina?

10. siječnja 1920. stupio je na snagu Ugovor iz Vesaillesa. Time je i službeno okončan Prvi svjetski rat. Godinu dana ranije, pobijeđeni njemački Reich morao je potpisati taj sporazum. Uvijete su određivali pobjednici.

Versailles, lipanj 1919. Pobjednici koji su pisali povijest: Talijan Vittorio Orlando, Britanac Lloyd George, Francuz Georges Clemenceaus i Amerikanac Woodrow Wilson

Versailles, lipanj 1919. Pobjednici koji su pisali povijest: Talijan Vittorio Orlando, Britanac Lloyd George, Francuz Georges Clemenceaus i Amerikanac Woodrow Wilson

"Ne zavaravamo se oko razmjera našeg poraza i stupnja naše nemoći. Poznat nam je zamah mržnje protiv nas. Od nas se zahtijeva da prihvatimo da smo jedini krivci za rat. Takvo priznanje bilo bi iz mojih usta laž." To su riječi tadašnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova Ulricha grofa von Brockdorff-Rantzau-a.

Tadašnji britanski premijer David Lloyd George

Tadašnji britanski premijer David Lloyd George

Karte su se ponovno miješale

Novu podjelu Europe su među sobom dogovorile četiri velike sile: Francuska, Velika Britanija, Italija i SAD. Kod pregovora oko kompliciranih zemljopisnih pitanja velike su karte bile raširene po podu. Pregovarači su pri tome po njima puzali na koljenima. Za Saveznike je od početka bilo jasno: Njemačka i njezine saveznice - Austrija, Mađarska, Bugarska i Turska nose svu odgovornost za pokretanje rata. Versajski je mirovni sporazum u Njemačkoj bio primljen kao nepravedan i odbile su ga gotovo sve političke snage.

Veliki rat - velika klaonica. Ranjeni francuski vojnici u Prvom svjetskom ratu.

Veliki rat - velika klaonica. Ranjeni francuski vojnici u Prvom svjetskom ratu.

Potraživanja Saveznika bila su ogromna, ali ni u kojem slučaju blaža ili manja od onog što bi Njemačka, u slučaju da je ona pobijedila, zahtijevala od poraženih. Carska je vojska reducirana na 100.000 vojnika. Njemačka je Francuskoj morala prepustiti pokrajine Alsace (njem. Elsass) i Lorraine (njem. Lothringen), a Saarland je na upravljanje prepušten Ligi naroda. Njemačka je morala pristati na pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk (njem. Danzig). Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji.

Ogromne reparacije

Ukupne ratne reparacije koje je njemačka morala platiti dostigle su, preračunato, današnjih 300 milijardi eura. Za britanskog premijera Lloyda Georga Njemačka je bila krava koju je trabalo izmusti i koja je istovremeno morala još isporučivati i bifteke. Zanimljiv je podatak da je Njemačka tek 1980, šezdeset godina nakon stupanja na snagu Versajskog ugovora, isplatila svoje posljednje rate za dugove iz Prvog svjetkog rata.

Više od 500.000 ljudi ubijeno je u Ruandi 1994.

Više od 500.000 ljudi ubijeno je u Ruandi 1994.

I danas se osjećaju posljedice koje je na svijet ostavila podjela iz Versaillesa: prijepor Italije i Austrije oko Južnog Tirola. Ili sukob na Bliskom istoku između Izraela i Arapa, koji ne prihvaćaju Versailles i njegove granice koje su proizašle iz nove podjele Otomanskog carstva. Iz istog razdoblja potječe i ideja o pravu na samoodređenje Kurda koja se nikad nije ostvarila. A i bivše njemačke kolonije Burundi i Ruanda koje su 1919. predane na upravu Beligji, svoje postojanje zahvaljuju Versajskom ugovoru.

I druge su zemlje igubile teritorij, Mađarska na primjer, čiji su nacionalistički političari 1991, nakon pada Željeznog zavjese dovodili u pitanje mađarske granice tvrdeći da je versajska zemljopisna podjela s političkim promjenama u istočnoj Europi i na Balkanu postala ništavna. Na kraju tu je i raspad bivše Jugoslavije u kojoj se razbudio snažan nacionalni osjećaj i razvila pobuna, između ostalog, i protiv poretka stvorenog nakon Prvog svjetskog rata.

Autor: Michael Marek/ Snježana Kobešćak

Odg. urednik: Anto Janković