1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Kako iz ročne prijeći u profesionalnu vojsku?

Njemačka nema namjeru u dogledno vrijeme ročnu vojsku zamijeniti profesionalnom, no pojedine su se europske zemlje upustile u taj preobražaj i odavno ga imaju iza sebe.

Vojna obveza ili profesionalna vojska – neujednačeni europski korak

Vojna obveza ili profesionalna vojska – neujednačeni europski korak

U Njemačkoj i sljedećih godina služenje vojnoga roka ostaje obvezno i za sada se Bundeswehr neće pretvarati u profesionalnu vojsku – rezultat je to koalicijskih pregovora koje upravo vode socijaldemokrati i stranke Unije. Unatoč sve glasnijim kritikama na obvezno služenje vojnoga roka Njemačka se time svjesno odupire europskom trendu. U mnogim europskim zemljama, na primjer Španjolskoj, Nizozemskoj i Francuskoj, napušta se obvezno služenje vojnoga roka, no profesionalna vojska od tamošnjih vlada iziskuje mnogo novca i strpljenja.

Nizozemcima su vojne plaće bile male

Nizozemcima je definitivno svega bilo dosta u trenutku kada se još samo trećina mladih muškaraca odazivala služenju vojnog roka: 1996. su prestali s novačenjem. Ne samo da nije bilo pravednosti vezane uz tu obvezu, nizozemska je vojska imala i drugih slabosti: Ročnike nisu smjeli slati u međunarodne misije bez njihovog pristanka, koji su mogli povući u svakom trenutku sve do dan prije polaska. U Haagu su tako došli do zaključka kako to nije nikakav okvir za modernu vojsku. No, do otriježnjenja je došlo kada su se počeli tražiti dobrovoljci za novu profesionalnu vojsku, sjeća se bivši zapovjednik nizozemskog glavnog stožera Henk van Bremen: „Ispostavilo se da je regrutiranje vojnika na početku bilo vrlo teško.“

Razlog su bile relativno niske plaće, a valja istaknuti da je u Nizozemskoj radno tržište uglavnom u dobrom stanju – tko bi bio spreman za malo novca sjesti u tenk i pri tome još riskirati život? Kako bi se omogućile adekvatne plaće, vlada je smanjila vojsku na ispod 50 000 pripadnika te je tako silom prilika dobila više novca za ljudstvo.

Francusku iznenadili visoki troškovi

Ideja o tome da će profesionalizacija vojske smanjiti troškove prevarila je i Francuze, koji su 2001. iz vojarni otpustili i zadnje ročnike. Profesionalizacijom su porasli i zahtjevi profesionalnih vojnika. Bivši zapovjednik francuskog glavnog stožera Jacques Lanxade objašnjava: „Za nas glavni problem nije bio kako doći do vojnika, već troškovi profesionalne vojske. Budući da smo podcijenili troškove osoblja, sada imamo velike teškoće s planiranjem nabavke oružja i opreme.“

Iako su profesionalne vojske u pravilu znatno manjega opsega, troškovi su za porezne obveznike veći od uzdržavanja redovne. No, takva se vojska bolje može iskoristiti na međunarodnom planu, jer se brže i efikasnije može reagirati na inozemne akcije. Međutim, profesionalna vojska zahtijeva i skuplji način obuke od redovne. Bivši britanski zapovjednik oružanih snaga Peter Inge sjeća se početaka profesionalizacije britanske vojske početkom 60-ih: „Ne samo da smo samo razvili sofisticiran sistem regrutacije, nego i vrlo dobar, ali i vrlo skup sustav obuke. Uspostavili smo vojne akademije, gdje se tehničari, vezisti i mehaničari obrazuju već od svoje 15. godine. Tamo dobivaju vrlo dobro profesionalno obrazovanje, ali i vrlo dobru vojnu obuku.“

Opasnost od izolacije vojske u društvu

Britanska je vojska zbog rata u Iraku i raznoraznih međunarodnih misija trenutno na rubu svojih mogućnosti. Upravo se preustrojava u mobilniju i fleksibilniju trupu. Naposlijetku, spektar zadaća europskih vojnih snaga danas kreće se od brzih intervencija, preko humanitarnih akcija širom svijeta, sve do dugotrajnih mirovnih misija, a o borbi protiv terorističke prijetnje da se i ne govori. Profesionalni vojnici takve visoko specijalizirane zadatke svladavaju neusporedivo bolje od ročnika. No, postoji i opasnost da se takva vojska izolira od društva, ako će se vojnike percipirati samo kao dobro plaćene borce. „Mislim da je britanska vojska cijenjena u društvu, ali postala je takorekuć sporedna stvar, kao neka marginalna grupa. Bilo bi vrlo opasno, ako bi se takva percepcija nastavila“, upozorava Inge.

  • Datum 04.11.2005
  • Autor Nina Werkhäuser
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZfB
  • Datum 04.11.2005
  • Autor Nina Werkhäuser
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZfB