1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kako glazbenike zaštititi od glazbe?

Nenad Kreizer (dpa)19. svibnja 2012

Radnici na gradilištu i u tvorničkim halama se štite od buke slušalicama i čepićima za uši. No što je s članovima simfonijskih i ostalih velikih orkestara?

https://p.dw.com/p/14yeg
Deutsches Symphonie-Orchester Berlin (DSO) spielt im Teatro Municipal de São Paulo, Brasilien. Seitliche Sicht der Bühne. Foto: Augusto Valente, 14.05.2012
DSO – Teatro Municipal de São Paulo, Bühne seitlichFoto: DW

"Gotovo 110 decibela. I to su samo trube. U samom orkestru smo izmjerili još više vrijednosti", objašnjava znanstvenik Malte Kob s Visoke glazbene škole u sjevernonjemačkom Detmoldu. Kob zajedno s još nekoliko znanstvenika pokušava pronaći načina kako učiniti nešto što se na prvi pogled čini apsurdnim: glazbenike zaštititi od glazbe. No samo na prvi pogled, jer profesionalni članovi velikih orkestara svakodnevno su izloženi buci od preko 120 decibela što odgovara buci pneumatske bušilice ili glasne glazbe u diskoteci.

Zaštititi "tihe" od "glasnih"

No dok zakon o zaštiti na radu pri ovakvim vrijednostima odavno nalaže zaštitu uposlenih, malo tko može od glazbenika u fraku tražiti da tijekom koncerta nose zaštitne slušalice ili čepiće za uši. Glazbenici na kraju krajeva moraju čuti ne samo same sebe nego i ostatak orkestra i isto tako moraju osjetiti sve nijanse u glazbi koje bi nestale upotrebom slušalica ili čepića. "Kod kratkotrajnih opterećenja, recimo tijekom koncerata, buka još ne predstavlja neki problem. No za cjelodnevnih proba je pritisak na bubnjiće velik", objašnjava Kob. Rezultat dugogodišnje izloženosti buci su nagluhost i tinitus što su i priznata profesionalna oboljenja profesionalnih glazbenika. Akustičari s detmoldske visoke škole u posljednje vrijeme eksperimentiraju s posebnim pregradama koje bi "glasne" instrumente odvojile od "tiših", čime bi se postigao efekt manje buke unutar prostora za orkestar. Pregrade su od plekisglasa i podešene su tako da zvuk odbijaju prema publici ali prema dolje, dakle prema "tišim" kolegama u orkestru se intenzitet zvuka smanjuje. Tako bi se gudače i glazbenike na drvenim duhačkim instrumentima, koji u orkestrima sjede direktno ispred glasnih truba i trombona, trebalo zaštiti od "decibelnog" napada s leđa.

Buka je poželjna

Prva testiranju su naišla na pozitivan odjek glazbenika, pogotovo onih "tiših". "Puno je tiše i to je jako dobro", kaže fagotist Stefen Neuhäuser iz Bielefeldskih simfoničara. On istodobno naglašava kako je izuzetno važno da svaki član orkestra dobro čuje svoje kolege. No njih moraju dobro čuti i oni posjetitelji koji sjede nekoliko desetaka metara od orkestra. I to je problem koji se gotovo u startu čini nerješivim. "Drugačije nego što je to u industriji i građevinarstvu kod nas je buka poželjna. Ona je produkt našeg rada i zato će biti jako teško pronaći neko paušalno rješenje", kaže Martin Fendel iz Njemačkog društva za glazbenu psihologiju i medicinu. Njemačka udruga orkestralnih glazbenika (DOV) polaže nade u alternativna rješenja poput povećanja orkestralnog prostora. U svakom slučaju mjere zaštite od previše decibela na povoljnije tlo nailaze kod mlađih glazbenika. "To je i logično jer oni svoj sluh moraju čuvati još desetljećima", zaključuje šef DOV-a Gerald Mertens.

Trombonist
Glasni trombonistFoto: Fotolia/mankale