1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kako bi izbjeglice uskoro mogle živjeti u Njemačkoj

Izbjeglice u Njemačkoj se trenutno smješta u šatore, kontejnere za stanovanje ili dvorane. To je nehumano, tvrde arhitekti. Zato su razradili nove razumne alternative.

Praznih zgrada, neobrađene zemlje i neiskorištenog prostora za gradnju, ima čak i u gusto naseljenim gradovima poput Kölna, Münchena, Hamburga ili Berlina. Vrijedan prostor koji bi izbjeglice mogle koristiti za život. Barem je to vizija studenata arhitekture sa Sveučilišta Leibniz u Hannoveru. Oni su osmislili smještajne kapacitete koji nemaju veze sa šatorskim naseljima ili kontejnerima za spavanje, koji neprestano "niču" u posljednje vrijeme.

"Fill the gap" ("Ispuni prazninu") je ime njihovog projekta: na praznoj parceli između dvije zgrade mogu se smjestiti takozvani stambeni moduli izrađeni od drveta. Kao i police jedne poznate švedske trgovine namještaja, elementi konstrukcije su fleksibilni i odgovaraju veličini svake praznine između dviju kuća. To pomalo zvuči kao "Tetris" za arhitekte: na pet do šest etaža, ovisno o veličini zemljišta, 20 do 40 izbjeglica bi se moglo smjestiti u drvene module, koji se mogu izgraditi brzo - unutar tjedan dana.

Njemačkoj treba arhitektura za izbjeglice

„Drvo stvara i ugodniju atmosferu za život od prijašnjih limenih sanduka,“ objašnjava arhitekt Jörg Friedrich. U njima svaka kiša i oluja izazivaju nepodnošljivu buku. Profesor na Institutu za dizajn i projektiranje sa Sveučilišta Leibniz zauzima se za "Willkommen" arhitekturu ("Arhitekturu dobrodošlice") za izbjeglice u Njemačkoj. U ovom trenutku, Njemačka računa s 800.000 tražitelja azila za 2015. godinu.

Arhitektonski projekt

"Fill the gaps" - ovako bi mogao izgledati smještaj za izbjelice između dvije zgrade

Nešto se mora hitno mijenjati u zbrinjavanju izbjeglica, apelira Jörg Friedrich političarima: „Ovi kontejneri, ili bolje rečeno, ograđeni kavezi bez privatnosti, potiču agresivnost, nasilje i razgraničavanje umjesto integracije.“ Zato je prije pola godine dao svojim studentima zadatak da dizajniraju smještaj za izbjeglice za grad Hannover. Njegov zadatak je bio, rasporediti 2.500 ljudi po gradskom prostoru, ali da ne budu koncentrirani samo na perifiriji ili samo u jednoj gradskoj četvrti.

Na ovom projektu su profesor i njegovi studenti radili s psiholozima, etnolozima i onima koji se bave istraživanjem sukoba. „Često zaboravljamo da se u takvim smještajima za izbjeglice susreću različite nacionalnosti i može doći do sukoba,“ kaže Friedrich. To se mora uzeti u obzir prilikom planiranja. Znanstvenici tvrde kako u jednom smještaju ne bi smjelo biti više od 50 ljudi. U takvim veličinama su grupe pregledne i sukobi se mogu izbjeći.

„Plutajuće kuće“

Takva jedna grupa ljudi ili otprilike pet obitelji bi se moglo smjestiti na splavove na Rajni, Labi ili Dunavu. „870 čamaca u Njemačkoj se trenutno ne koristi. Na njima bi se mogle izgraditi drvene kućice koje bi bile mobilne i mogle bi ploviti,“ kaže Friedrich. Preračunato, to iznosi 210.000 kvadratnih metara stambene površine koje su sada prazne u Njemačkoj. Svaka drvena kućica na splavu bi prema nacrtu studenata imala privatni ulaz s dnevnim boravkom, kuhinjom i kupaonicom. Osim toga, bilo bi i prostora gdje bi se mogli svi zajedno družiti. Studenti su u svojim planovima zamislili čak i vrt u sredini.

Druga skupina studenata je utvrdila kako je 40 posto parkirališta u Hannoveru neiskorišteno. I ovdje bi se mogli izgraditi dvokatni apartmani za izbjeglice. No pitanje je što učiniti kada vikendima ljudi dolaze u grad u kupovinu. "Tu se grad mora pitati što je važnije: 200 parkirališnih mjesta ili mjesto za 200 izbjeglica,“ kaže Friedrich.

Studenti su dizajnirali smještaj za izbjeglice čak i na napuštenom željezničkom kolodvoru za teretni promet na sjeveru Hannovera. Ovdje bi se moglo živjeti u vlaku. U nenaseljenim vagonima bi se mogli napraviti i vrtići, liječničke ordinacije ili prostorije za predavanja.

Život na krovu zgrade

Na krovu Arhitektonskog fakulteta u Hannoveru, studenti planiraju kako pretvoriti svoju teoriju u praksu. I ovdje gore bi se trebale smjestiti neke kućice. Ideja koja stoji u pozadini ove priče i na koju je Jörg Friedrich posebno ponosan je kombiniranje kulture, života, rada i slobodnog vremena. Gore trebaju živjeti tražitelji azila, dolje rade studenti. „To je bila izričita želja mojih studenata, a mene je apsolutno oduševila,“ kaže Friedrich.

Integrirati izbjeglice u Njemačku

Ovaj model zajedničkog života postoji i u grand hotelu "Cosmopolis" u Augsburgu. Ovdje gosti hotela stanuju zajedno s izbjeglicama u jednom adaptiranom domu za starije osobe. I u bečkom hotelu "Magdas" postoji jedan takav nekonvencionalni koncept. No, do sada, ovi su primjeri samo iznimke. Friedrichovo istraživanje pokazuje da smještaj za izbjeglice ne mora biti izrađen samo od lima i otpada. Trenutno je Fakultet još uvijek u potrazi za sponzorima koji bi mogli realizirati njihove projekte.

Augsburg - Grandhotel Cosmopolis

Grand hotel "Cosmopolis" za izbjeglice u Ausburgu

Pravi dom, a ne kontejneri

„Izbjeglicama treba dom, ne kontejneri,“ poručili su u priopćenju arhitekti iz komore u Hessenu početkom kolovoza. Oni predlažu drvene smještajne module – slično kao i studenti arhitekture iz Hannovera – i žele da zaživi arhitektonski natječaj za smještaj izbjeglica. Jörg Friedrich i njegovi studenti su napravili prvi korak.

Barem su arhitekti počeli primjenjivati drvene module. U Freiburgu su izgrađena dva takva smještajna kapaciteta za 40 i za 80 izbjeglica, koji bi trebali biti dovršeni u listopadu i prosincu. Ipak, Jörg Friedrich je skeptičan. Po njegovom mišljenju, političari su izdvojili previše novca za kontejnere za stanovanje. Jedan stoji gotovo 20.000 eura, a to nije trajni smještaj, već samo neudobno privremeno rješenje. „Ne postoji ništa gore nego boraviti u šatorima i privremenim rješenjima,” kaže Friedrich. „Izbjeglice trebaju moći živjeti u pravim kućama – to je moj zahtjev za politiku i arhitekturu.“

Preporuka uredništva