Kafka - žrtva svoga vremena

Franz Kafka ubraja se u svijetu među utjecajne njemačke književnike. Njegovi tajanstveni i često jezoviti tekstovi generacijama učenika i studenata zadavali su velike muke. Sjetimo se samo djela "Preobražaj", u kojemu se mladić jednog jutra probudi u liku kukca. Ali upravo to čini tajnu oko Kafke. Svaki puta je moguće pronaći nešto novo u njegovim tekstovima. Približava se 3. srpanj i 125. rođendan Kafke. Upravo na vrijeme, Reiner Stach predstavlja drugo izdanje opsežne biografije Franza Kafke "Godine spoznaje" od 1916. do njegove smrti 1924.

Pod pritiskom

Tmurni sanjar, koji je neizlječivo zapleten u obiteljske sukobe, slika je koju većina od nas ima o Kafki. Sa slika poznajemo jednog ozbiljnog mladića s izražajnim obrazima i tužnim očima. Iz njegovog "Pisma ocu" iz 1919., znamo koliko je zbog toga i patio. Život i pisanje Kafke ne mogu se ograničiti samo na osnovu te raširene slike o njemu. Reiner Stach predstavlja u svojoj opsežnoj, brižljivo istraženoj i predivno ispričanoj biografiji jednu precizniju sliku. ’’Htio sam pokazati da politički događaji kojima je Kafka bio svjedok, a posebno tijekom Svjetskog rata, nisu bili samo kulisa nego je i sam bio u njih uključen. U tom slučaju vršen je pritisak na njega da podigne državni zajam za financiranje rata. To znači, ušteđevinu s kojom je jednom htio ostvariti svoju spisateljsku egzistenciju nakon što je dao otkaz u osiguravajućem uredu, ta mu je ušteđevina takoreći oduzeta’’, kaže Stach.

Rastrgan između obaveza i želja

Franz Kafka, rođen 1883. u Pragu u židovskoj obitelji koja je vodila trgovinu galanterije, studirao je po želji svog oca pravo i 1908. zaposlio se u osiguravajućem uredu za slučajeve nesreće na poslu. Istaknuti pravnik bio je vrijedan i uspješan zaposlenik, kojeg je konkurencija smatrala opasnim partnerom u pregovorima. Gotovo je dobio sve sudske procese, dodaje Stach. Istovremeno Kafka je sanjao o tome da napusti Prag. Htio se osloboditi svoje obitelji i kao slobodni pisac živjeti u Berlinu sa svojom zaručnicom Felice Bauer. Rat je sve promijenio. Sloboda putovanja bila je ograničena i Kafka je morao raditi duplo više nego prije, jer su mnoge njegove kolege bile na bojištima. Ono što je prije radio, poslije posla odlazio doma i pisao, više nije bilo moguće.

’’Toga više nije bilo. Morao je navečer, poslijepodne u pet, ponovno u ured. Morao je i subotom u ured, tako da više nije bilo vremena. Pokušao je to zanemariti i, naravno, patio je on nedostatka sna, što je važan razlog zbog kojeg nije dovršio roman 'Proces'. Iscrpio je svoju snagu kroz dvostruko opterećenje ured-pisanje, da jednostavno više nije išlo’’, kaže Stach.

Opsjednutost

Premoreni Kafka prešao je na pisanje kratkih proza. Tijekom gladne zime 1916/17. nastali su iznimni tekstovi poput "Seoskog liječnika", "Mosta" i "Na galeriji". Upravo u kriznim situacijama, kada je mislio da je na ničemu, mobilizirao je neočekivane rezerve. Unatoč tome bio je rijetko zadovoljan. Kafka je patio od neopisive opsjednutosti savršenstvom. Izdavao je samo tekstove koji su za njega bili 150 posto dobri. Nije bio po prirodi robustan, nego kao i mnogi umjetnici bio je teška osoba s bezbroj neuroza. Teško poremećen, kao što često tumači misle, nije bio. ''Imao je veoma nepopustljive navike, ali to je i sam znao, sam se o tome šalio, nisu to bile neke teške stvari koje bi otežavale život s njim. Iako je on sam nekada to tvrdio'', kaže Stach. Što se tiče žena, Kafka nije živio poput svećenika. Ali se bojao za svoju unutarnju ravnotežu, bio je rastrgan između bliskosti i distance. Jedino mu je Milena Jesenska bila dorasla, da je bio zdrav, možda bi se za nju borio. Tako je i ta ljubav propala.

Kafka je umro 1924. neposredno prije svog 41. rođendana od karcinoma grkljana. Prethodno je zamolio Maxa Broda da spali njegovu ostavštinu. Dugogodišnji prijatelj nije ispunio njegovu želju, nasreću nadolazećim generacijama. Brod je bio prvi koji se brinuo o bogatom Kafkinom djelu. Djelo, koje još uvijek nije iscrpljeno i u kojem se uvijek iznova mogu pronaći nova viđenja.