1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kad su u Njemačkoj gorjele knjige

10. svibnja 1933. nacisti su spalili knjige nepodobnih pisaca. A među onima koji su s ushitom u plamen bacali knjige mnogih velikih autora, prednjačili su - studenti.

Nach der Machtübernahme 1933 ließen die Nationalsozialisten die Bücher verfemter Autoren wie Lion Feuchtwanger, Erich Kästner und Sigmund Freud verbrennen.

Bücherverbrennung im Dritten Reich

Te večeri, 10. svibnja 1933., u Berlinu je došlo do masovnog okupljanja. Oko 70.000 ljudi došlo je na trg Opernplatz. Tamo su studenti kamionima i prikolicama dovezli oko 20.000 knjiga, među njima djela poznatih njemačkih autora kao što su Heinrich Mann, Erich Maria Remarque ili Joachim Ringelnatz. Nacistički studentski vođa Herbert Gutjahr održao je govor ispunjen mržnjom: "Naše smo akcije usmjerili protiv nenjemačkog duha. Sve nenjemačko predajem vatri", uzvikivao je on pred okupljenom masom. Ispred njih plamtio je oganj koji je gutao na tisuće za lomaču pripremljenih knjiga.

"Protiv nenjemačkog duha!"

Scene poput ove odigravale su se 10. svibnja 1033. po cijeloj Njemačkoj. Na svim njemačkim sveučilištima studneti su palili knjige autora čije pisanje nije bilo u skladu s njihovom ideologijom. Tjednima prije ove velike lomače studenti su iz javnih i znanstvenih knjžnica odnosili knjige nepodobnih pisaca i novinara. Držali su da su te knjige sadržavale navodne "nenjemačke" misli ili su njihovi pisci smatrani neprijateljima nacizma. Među "neprijatelje" su prije svega pripadali socijalisti, pacifisti i židovski autori. Studenti nisu morali brinuti o mogućem otporu: djelatnici po knjižnicama, pa i mnogi profesori, na ove krađe nisu regirali, čak i kada ih nisu podržavali.

Pripadnik SA kontrolira zaplijenjene knjige, 1933.

Pripadnik SA kontrolira zaplijenjene knjige, 1933.

Kad su nacisti u siječnju 1933. preuzeli vlast, Adolf Hitler je dobio diktatorske ovlasti. Tada je krenula borba za misli Nijemaca. Njemački savez studenata, koji je zastupao interese raznih studenstskih skupina, u travnju 1933. je i za taj problem pronašao rješenje i krenuo u borbu nedvosmislenim parolama: "Država je osvojena. Visoko školstvo još ne! Uskače duhovni SA (Sturmabteilung, paravojna nacistička organizacija op.a.). Dižite zastavu!" Nacističko državno vodstvo u spaljivnaju knjiga 10. svibnja 1933. gotovo da i nije trebalo sudjelovati. Studenti su sve planirali i organizirali sami.

Kästner je promatrao kako gore njegove knjige

Spaljivanje knjiga na trgu Opernplatz u Berlinu bila je središnja akcija. Preko radija je izravno prenošeno što se tamo događalo. Mnogi su studenti došli obučeni u uniforme jedinica SA-a ili SS-a (Schutzstaffel, nacistička stranačka policijska služba, op. a.). Izabrani su studenti povremeno, po naredbi, dodatno na lomaču nabacivali još knjiga, da se vatra dobro razgori. Jedna od naredbi za bacanje knjiga glasila je: "Protiv dekadencije i moralnog raspada. Za stegu i običaje u obitelji i državi! Predajem vatri rukopise Heinricha Manna, Ernsta Glaesera i Ericha Kästnera."

Nacistički aktivisti knjige su do lomača dopremali kamionima

Nacistički aktivisti knjige su do lomača dopremali kamionima

Upravo se taj Erich Kästner, autor međunarodno poznatih dječjih knjiga kao što je "Emil i detektivi", tog 10. svibnja našao na trgu Opernplatz i tako bio svjedokom ove stravične predstave. "Stajao sam pred Sveučilištem, stisnut među studentima u uniformama SA-a, cvijeća nacije, i gledao kako naše knjige lete u plamenu buktinju", napisao je on kasnije. "Bilo je odvratno", zaključio je Kästner. Ovoj su lomači nazočili i mnogi sveučilišni profesori.

Užasnuti svjetski mediji

Oko ponoći je stigao glavni govornik: ministar propagande Joseph Goebbels, inače doktor germanistike. "Njemački muškarci i žene! Doba pretjeranog židovskog intelekualizma je sad završeno, a proboj njemačke revolucije ponovno je oslobodio put njemačkoj misli", kazao je tada Goebbels.

Erich Kästner

Erich Kästner

Svjetski su mediji na spaljivanje knjiga regirali s užasom. Ameriki časopis Newsweek je ovu akciju nazvao "holokaustom knjiga". Pjesnik Heinrich Heine, čija su djela studenti isto tako tada spalili, je još 1821. napisao: "Kad gore knjige, na kraju gore i ljudi". Njegove su se riječi na grozan način pokazale proročanskim: Samo nekoliko godina kasnije, započelo je masovno ubijanje židova, danas poznato pod imenom holokaust.

Zemlja bez pjesnika i mislilaca

Među njemačkim intelektualcima i umjetnicima je 1933. došlo do neviđenog egzodusa. Narod, čijoj su se zemlji ostali često divili kao "zemlji pjesnika i mislilaca", prisilila je mnoge svoje velike talente da odu u emigraciju. Pisci Thomas Mann, Erich Maria Remarque i Lion Feuchtwanger, svi su oni, kao i mnogi drugi, napuštali nacističku Njemačku. U inozemstvu su se neki od njih zauzimali protiv nacističkog režima. Nobelovac Thomas Mann, čije su knjige 10. svibnja isto tako gorjele, tijekom Drugog sjetskog rata se preko britanske radijske postaje BBC obraćao Nijemcima: "Ovo je glas upozorenja. Da vas upozori, to je jedina dužnost koju jedan Nijemac poput mene za vas danas može obaviti."

Intelektualci koji nisu otišli u emigraciju često su imali zabranu objavljivanja, poput Ericha Kästnera. No velik dio Nijemaca, među njima mnogi intelektualci i profesori, šutke su promatrali palež knjiga i cenzuru. Neku su to čak pozdravljali. A jedno od najgorčih iskustava cijele akcije spaljivanja knjiga iz svibnja 1933. je to što su upravo studenti bili ti koji su puni ushita u tome pomagali.

Preporuka uredništva