1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kad su nacisti istraživali amazonske prašume

Još 1935. godine se njemačka nacionalsocijalistička ekspedicija uputila u smjeru brazilskih džungli. Voditelj ekspedicije Otto Schulz- Kampfhenkel sanjario je o njemačkoj koloniji u tropskim šumama.

Bijele mrlje na kartama svijeta su u prvoj polovici 20. stoljeća bile rijetke. Ipak, još je jedna svjetska regija čekala da bude "otkrivena" – i to sjeverno amazonsko područje u Južnoj Americi. Godine 1935. Nijemci su počeli popunjavati praznine na karti.

Na palubi putničkog broda Otto Schulz – Kampfhenkel je s dvoje pratitelja iz brazilske luke Belem krenuo put amazonske prašume. Službeno su to bile njemačke misije miroljubive prirode. Htjeli su otkriti dosad još neistraženu prirodu i nove vrste životinja, te stupiti u kontakt s domorodačkim plemenima. Međutim ispod zelenog krova prašume, Otto Schulz – Kampfhekel se dosjetio još jednog cilja ekspedicije. On je naime htio osvojiti “životni prostor” (njem. Lebensraum) za Nijemce kao "arijsku nadrasu".

Njemački svjetski putnik

Budući istraživač Amazone, Otto Shulz – Kampfhenkel ugledao je svjetlo dana još 1910. godine kao sin jedne radničke obitelji koja je živjela u okolici Berlina. Posao njegova oca nije ga pretjerano zanimao, već je pokazivao interes prema životinjskom svijetu. Kao mali skupljao je razne male gmazove, insekte i druge životinje. Strast prema zoologiji naposljetku je utjecala na to da je upisao studij biologije. No daleki svjetovi su ga zanimali više nego predavaonice na fakultetu.

Tako je i 1931. godine otišao u ekspediciju u Liberiju.

Otto Schulz - Kampfhenkel (desno) prilikom odlaska na južnoameričko putovanje

Otto Schulz - Kampfhenkel (desno) prilikom odlaska na južnoameričko putovanje

Kao istraživač despotske naravi, na ovom je putovanju vlastitog lokalnog pomoćnika vodio na razne bespotrebne rituale. “Svako jutro je poziv na dizanje zastave” , pisao je Schulz – Kampfhenkel. “To znači: odstupanje te odlazak na posao s ozbiljnim izrazom lica, ispunjen osjećajima ponosa, kakav i treba biti jedan vojnik velikog bijelog poglavice".

Zbog svog putopisa, Schulz – Kampfhenkel je postao poznat javnosti. S novom popularnosti, ovaj se svjetski putnik odlučio na sljedeći, nepromišljeni čin: ekspedicija u područje rijeke Amazone, točnije njene pritoke, rijeke Rio Jary.

“Amazona – Jary ekspedicija”

U srpnju 1935. godine, Otto Schulz – Kampfhenkel, koji je u međuvremenu postao članom nacionalsocijalističkog SS-a, konačno je mogao stupiti na brazilsko tlo i to kao voditelj njemačke “Amazona – Jary ekspedicije”. Kako bi im istraživanje cijele regije bilo olakšano, sudionici ekspedicije su na raspolaganju imali i moderni hidroavion. Kao neobičan ukras, ovaj hidroavion imao je naslikan kukasti križ, za kojeg je Schulz – Kampfhenkel smatrao da ističe “čudesnu snagu života” iz “raskoši boja brazilskih prašuma”. Nakon što su vrbovali još neke pomoćnike, početkom studenog je počela ekspedicija brodom prema ciljnom amazonskom području. Kad su Nijemci susreli prve Indijance iz plemena Aparai, Schulz – Kampfhenkel je ushićeno viknuo: “Koji divan šumski čovjek!” Šumski čovjek dobio je nadimak “Winnetou”, prema poznatom liku iz romana Karla Maya.

Kukasti križ u prašumi Amazone

Naposljetku su njemački istraživači postavili svoju nastambu kod plemena Aparaija. Tu su istraživali floru i faunu, počeli sa skupljanjima zooloških uzoraka te promatrali indijansku kulturu, koju su smatrali “plemenitim divljaštvom”. Zabilježili su i tradicionalne indijanske pjesme i plesove koje su snimali noćnom kamerom.

Pomoću moderne tehnike Nijemci su snimali jezik domorodaca

Pomoću moderne tehnike Nijemci su snimali jezik domorodaca

Međutim ekspedicija se uskoro morala suočiti sa svojim prvim gubitkom: Joseph Greiner, jedan od njemačkih pomoćnika je poginuo u džungli. Greiner je pokopan na otoku usred rijeke, gdje su preživjeli postavili ogroman križ, te povrh svega ga još ukrasili kukastim križem.

Nakon otprilike 17 mjeseci, 1937. godine ostatak sudionika ekspedicije vratio se u Njemačku. Nedugo nakon samog povratka, ovaj pothvat postao je poznat u cijelom svijetu. Film snimljen u Brazilu, “Zagonetka prašumske pećine” postigao je veliki uspjeh u njemačkim kinima.

Džungla - nova postojbina nacista

Međutim, Schulz – Kampfhenkel je osim snimljenog filma htio još nešto iz tropskih šuma. Nekada u vrijeme ekspedicije na um mu je pala ideja kako bi se ova regija Južne Amerike mogla osvojiti za potrebe "Reicha". Ovaj prikladni komad zemlje postao bi njemačka kolonija koju bi Nijemci mogli nastaniti i time proširiti svoj životni prostor o kojem je sanjario i Adolf Hitler.

Nacistički kukasti križ usred amazonske prašume

Nacistički kukasti križ usred amazonske prašume

Schutz – Kampfhenkel je razvio osvajački plan koji je tijekom Drugog svjetskog rata predstavio vođi SS – a Heinrichu Himmleru. Plan je bio sljedeći: isprva s nekoliko stotina muškaraca i podmornicom tajno doploviti do Brazila, te uz pomoć Indijanaca koji žive sjeverno od Brazila osvojiti francuske dijelove Guayane. Iz Afrike bi se potom uzela radna snaga, odnosno robovi koji bi naposljetku tlo obradili tako da bude pogodno za poljoprivredu. Himmler je na ovaj plan odmahnuo rukom, jer su drugi projekti imali prednost. Tako je “san” o njemačkoj koloniji u prašumama Južne Amerike ostao neispunjen.

Jedino što je od sna o novoj nacističkoj domovini ostalo jest drveni križ na otoku usred amazonske prašume koji podsjeća na nacionalsocijalističku megalomaniju i glad za osvajanjima.

Preporuka uredništva