1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Kad roditeljima prijeti izgon...

Film njemačkog redatelja Friedera Schlaicha pokazuje kako je odrastati kada su ti roditelji ilegalni doseljenici u Njemačkoj. Film nije samo o mladima, već i - za mlade.

default

Filmstill Weil ich schöner bin Frieder Schlaich

Scena iz filma Jer sam ljepša

Scena iz filma "Jer sam ljepša"

Glavna junakinja filma je 13-godišnja Charo koja sa svojom majkom ilegalno boravi u Njemačkoj. Priča je ispričana iz njezine perspektive. Charo nema dokumenata i boji se izgona iz Njemačke. Film se u prvom redu koncentrira na svakodnevicu djevojčice. A ona se na prvi pogled ne razlikuje od svakodnevice neke njezine njemačke vršnjakinje: škola, prepirke s roditeljima, prve ljubavi... "Mladi filmski likovi koji se nalaze na pragu odrastanja, koji još sasvim ne razumiju svijet, a već su suočeni sa svim njegovim ružnim stranama, posebno su mi zanimljivi", kaže redatelj Frieder Schlaich u razgovoru za DW.

Obična tinejdžerica s neobičnim strahom

On se u svom filmu "Jer sam ljepša" ("Weil ich schöner bin") odvažio na nešto neuobičajeno. Bavi se vrlo teškom temom, a obraća se eksplicitno tinejdžerskoj publici: "Ključni element filma je perspektiva iz koje je ispričan - osobe koja odrasta, jer djeca i mladi najviše pate u ovakvoj situaciji i izgon ih najteže pogađa", ukazuje redatelj. Schlaich ubacuje kratke sekvence stripa, koristi subjektivni pripovjedački ton, konzekventno se pokušava uživjeti u poziciju svoje mlade junakinje. U njemačkom filmu se nerijetko tematizira azil i sudbina tražitelja azila, ali obično se u njima radnja vrti oko trgovaca ljudima i tragičnih izbjegličkih priča. One su u pravilu namijenjene odrasloj publici. Film "Jer sam ljepša" je potpuno drukčiji jer prati život "sasvim normalne" tinejdžerice i bavi se njezinim svakodnevnim brigama i problemima. S jednom velikom razlikom: nad njom stalno visi prijetnja da će biti otkrivena, da će biti uhvaćena bez papira. Charo se tako polako zapetljava u klasičnu mrežu problema koji nastaju kad nemaš osobnih dokumenata i suočavaš se s birokratskim zamkama i preprekama.

Dvije ženske osobe u automobilu

Charo (desno) i njezina majka (lijevo) ilegalno žive u Njemačkoj

"Stalna neizvjesnost i stalni strah od izgona dovode do toga da takva djeca svima lažu, da nemaju povjerenja ni u najbolju prijateljicu i da nikada nemaju osjećaj da potpuno pripadaju zajednici u kojoj žive", upućuje redatelj.

"Film nije samo medij za zabavu"

Frieder Schlaich se prihvatio tako teške teme i odlučio se svojim filmom obratiti mlađoj publici jer za njega film, kaže, nije samo medij za zabavu. Film je, objašnjava, pripovijedna forma koja mu se najviše sviđa jer može gledatelja odvesti u jedan potpuno strani svijet i tako ga emocionalno dirnuti. "Ja igrane filmove čak često smatram istinitijim od dokumentarnih", dodaje Schlaich.

Scenarij za "Jer sam ljepša" napisala je Claudia Schaefer na osnovi istinite priče o djevojčici Valentini. Schaefer je detaljno istraživala ovu problematiku, a za to joj je koristio i njezin jedanaestogodišnji rad za organizaciju "Papiri za sve". To je platforma koja okuplja aktivnosti različitih izbjegličkih organizacija i inicijativa za pomoć tražiteljima azila. Prema procjenama Caritasa, trenutno u Njemačkoj bez važećih dokumenata živi oko pola milijuna ljudi.

(Pre)malo ozbiljnih filmova za tinejdžere

"Preko organizacije 'Papiri za sve' upoznala sam puno djece koja su proživjela isto što i Valentina. Ono što me kod Valentine posebno fasciniralo je njezina sposobnost da unatoč svim lažima koje je pričala stvori bliske odnose s ljudima. Ona je uspjela sačuvati svoju toplinu i živost iako je morala biti distancirana i nepovjerljiva. I o tome sam htjela napisati scenarij", priča scenaristica Schaefer.

Natpis Jer sam ljepša i djevojka, u pozadini visoke zgrade

U borbi za publiku s Jamesom Bondom - "Jer sma ljepša" trenutno igra u (biranim) njemačkim kinima

Film "Jer sam ljepša" tešku temu, kojom se bavi, obrađuje ipak na zabavan način. I u toj kombinaciji je rijetkost u njemačkoj filmskoj i televizijskoj svakodnevici: "U Njemačkoj ima puno filmova za djecu do deset godina. Nakon toga dugo nema ničega osima mainstreama. A upravo ta dob je vrlo zanimljiva i djeca u njoj su tako radoznala i otvorena", kaže Schlaich. Na filmskom festivalu u Osnabrücku je njegov film požeo uspjeh i kod publike i kod kritike. Sada se mora dokazati u kinima - izboriti se za svoje mjesto pod suncem pored Jamesa Bonda i malog Hobbita, što sigurno neće biti lako.

Preporuka uredništva