1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kad političari "mijenjaju velike papuče"

Bivši šef Ureda njemačke kancelarke Angele Merkel, Ronald Pofalla uskoro bi trebao postati član Uprave Njemačke željeznice (Deutsche Bahn). Koliko duga treba biti pauza između karijere u politici i prelaska u privredu?

Čak i ako na koncu ništa ne bude od "transfera" Ronalda Pofalle (naslovna fotografija) iz Ureda kancelarke Merkel u fotelju člana Uprave DB-a, to neće zaustaviti (sve širu) diskusiju oko takozvanog "vremena čekanja" koje treba proći od napuštanja neke političke funkcije do preuzimanja položaja lobista u nekom poduzeću.

Svakodnevno stižu brojni komentari stranačkih dužnosnika o tome kako bi se i zakonski trebalo regulirati vrijeme čekanja. CDU-ov zastupnik u Europskom parlamentu Elmar Brok smatra da bi generalno prijelazno razdoblje od godinu i pol bilo dovoljno - ali i da bi svaki pojedinačni slučaj trebalo zasebno razmotriti.

Eva Högl

Eva Högl

Zakonska regulacija

Eva Högl, dopredsjednica Kluba zastupnika SPD-a u Bundestagu, najavljuje da bi već u prvom kvartalu 2014. vladajuća koalicija mogla usvojiti neku vrstu "dragovoljnog obvezivanja" - svaki političar bi se tako obvezao da u predviđenom roku neće mijenjati tabor. O zakonskoj regulaciji ova političarka ne želi ni čuti. "Vrlo brzo smo inače u području zabrane obnašanja nekog posla", tvrdi pravnica Högl za list Westdeutsche Allgemeine Zeitung.

Timo Lange iz nevladine organizacije Lobbycontroll kaže da mu je taj argument već dobro poznat. Uvijek kad se spominju zahtjevi za zakonskom regulacijom, priča on iz osobnog iskustva, uvijek se upozorava na navodnu zabranu obnašanja nekog posla. "To je argumentacija kojom se opravdava da se ništa ne treba napraviti. Nije mi uvjerljiva jer se ne radi o zabrani posla za političare kako se to rado voli predstaviti", kaže ovaj berlinski politolog: "Kod vremena čekanja se radi o konkretnim pravilima u pojedinom slučaju i to ograničeno na lobističke djelatnosti."

Međunarodni fenomen

U Francuskoj je prelazak zasluženih političara na dobro plaćene menadžerske pozicije u državnim poduzećima poznatiji pod pojmom "Pantouflage" što bi u slobodnom prijevodu značilo "promijeniti velike papuče". I tamo su direktorske pozicije (često bez konkretnog opisa posla) predmet oštrih kritika. U SAD-u je fenomen poznat pod imenom "Revolving Door", odnosno rotirajuća vrata. Taj je pojam poznat i u Njemačkoj ("Drehtür-Effekt"): neka osoba izlazi kroz vrata kao političar i vraća se kao lobist. U Japanu se priča o "Amakudari", to otprilike znači "spustiti se s neba". U azijskoj državi postoji i konkretno pravilo koje regulira transfere: političari u privredu smiju preći tek nakon zakonski reguliranog roka od dvije godine.

Njemački promatrači smatraju da se ni domaći političari neće moći dugo opirati zakonskoj regulaciji. Lobbycontrol je preporučio vrijeme čekanja od tri godine, ali i Timo Lange priznaje da bi moglo proći još puno vremena dok se u Bundestagu nađe većina koja će podržati donošenje zakonskih pravila.

Gerhard Schröder

Gerhard Schröder

Šuti, samo šuti...

Ronald Pofalla za sada šuti. Na njegovoj web-stranici zadnja je vijest objavljena 28. studenog 2013. i njome se hvali kako je božićna jelka u kancelarkinom uredu stigla iz njegovog rodnog kraja (Donjeg Porajnja). Prije osam godina Pofalla nije šutio. Tadašnji glavni tajnik CDU-a u svim je medijima kritizirao prelazak bivšeg kancelara Gerharda Schrödera u Sjeverni tok, plinsku tvrtku u vlasništvu energetskog koncerna Gazproma koji kontrolira Kremlj.

Schröderu je Pofalla tada vrlo spretnom igrom riječi predbacio da ga ne zanima ruski plin (njemački: Gas), već samo - lova (Pofalla je rekao "Kohle", riječ koja na njemačkom znači i ugljen, ali i lovu).