1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kad neistina postane državna politika

Grčka ove nedjelje (5.7.) odlučuje, da li da prihvati nove mjere štednje "trojke". Problem jest - o tim mjerama se više ne raspravlja, a čak i tekst dokumenta grčke vlade nije isti kao i onaj EK.

Oko 8 milijuna stanovnika Grčke i još oko milijun i pol grčkih državljana u inozemstvu, pozvano je da odluči o mjerama štednje koje Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija "nameću" toj zemlji. Otvoreno je 19.450 izbornih mjesta, a u referendumu pomaže oko 100 tisuća pomagača.

Grčki mediji nagađaju kako ovaj referendum košta oko 100 milijuna eura, a birališta će biti zatvorena u 19 sati po lokalnom, dakle 18 sati po srednjeeuropskom vremenu. Prvi rezultati se očekuju dva sata kasnije, a obzirom da ankete pokazuju podjednaki broj zagovornika i protivnika mjera štednje, konačni rezultati se ne očekuju prije sutrašnjeg dana.

Još od kako je grčki premijer Tsipras najavio održavanje ovog referenduma, pljušte međunarodne kritike i zbog njegovog sadržaja i zbog njegove forme. Daniel Höltgen, glasnogovornik glavnog tajnika Vijeća Europe Thorbjörna Jaglanda upozorava već i na formalne greške: građani moraju pitanja znati barem dva tjedna prije nego što će o njima odlučivati, pitanja moraju biti veoma jasna i nedvosmislena, a mora postojati i mogućnost da strani promatrači mogu biti prisutni za vrijeme referenduma.

Griechenland Finanzkrise Referendum Volksabstimmung Euro Europa EU Finanzen Wirtschaft

Ma koliko Grke treba žaliti zbog sudbine koja ih je zadesila, svakako se možemo diviti svakome tko je razumio, što ga se uopće pita.

"Oxi" ili "Nai"...

Ništa od toga nije ispunjeno u ovom referendumu: pitanja su prilično složena i pozivaju se na dva dokumenta koja se spominju tek nazivima: "Reforme nakon zaključenja tekućeg programa i preko njega" i "Preliminarna analiza isplate dugova". Te dokumente MMF-a, ESB-a i EK je grčka vlada samo par dana prije referenduma postavila na internet, ali njihov sadržaj nije identičan onom što se može naći na stranici Europske komisije.

Stručnjaci povrh toga napominju kako je to svejedno - jer su svi ti planovi i prijedlozi bili povezani sa rokovima koji su istekli prošlog utorka (30.6.). Drugim riječima, o njima se više uopće ne raspravlja jer je vlada Grčke prekinula pregovore i umjesto toga sazvala referendum.

Ali te primjedbe izazivaju burne reakcije članova vlade premijera Tsiprasa. On je još jednom ponovio kako "nitko ne može ignorirati volju građana", a još je rječitiji bio njegov ministar financija Varoufakis. "Ne slušajte one koji govore da ta ponuda više ne stoji. Naravno da je još tu, jer to je ono što oni žele."

"Trojka" su "teroristi"

"Oni" su, po riječima grčkog ministra, međunarodni "teroristi" koji žele poniziti grčki narod. Jer kako je o vjerovnicima izjavio za španjolski list El Mundo; "ono što oni rade sa Grčkom ima svoje ime: terorizam. Zašto su nas prisilili da zatvorimo banke? Da bi proširili strah među ljudima. A kad je riječ o tome da među ljudima širite strah, onda taj fenomen zovemo terorizam."

Griechenland - Proteste in Athen

Varoufakis Grcima najavljuje 'brzo rješenje' - makar o tako nečemu nitko izvan Grčke ništa ne zna,

Varoufakis isto tako uvjerava građane Grčke kako će sve za čas biti riješeno, naravno ako glasuju sa "ne" na ovom referendumu. Tvrdi kako će već ovog ponedjeljka premijer Tsipras otputovati u Bruxelles i tamo postići dogovor s vjerovnicima. Dogovor će biti postignut zato jer je "previše toga na kocki" na obje strane i grčki ministar tvrdi kako bi bankrot Grčke koštao bilijun eura: "To je previše novca i ne vjerujem da si to Europa može priuštiti", tvrdi Varoufakis.

Utoliko bi banke mogle biti otvorene već ovog utorka i sve bi se brzo vratilo na uobičajeni kolosijek. S druge strane, ako građani pristanu na mjere štednje, dogovor će također biti lako postići, ali on će odstupiti sa svog položaja.

O takvom brzom, prije svega za grčke građane sretnom raspletu, u međunarodnoj zajednici ne znaju baš ništa. Predsjedavatelj skupine zemalja eura Jeroen Dijsselbloem je tek kratko demantirao kako je moguće da se sa Grčkom brzo postigne dogovor, ovako ili onako. Kada je riječ o otvaranju banaka, tek to je veliko pitanje jer u slučaju negativnog ishoda referenduma bi i Europska središnja banka prestala davati "hitne kredite" grčkim komercijalnim bankama a koji već iznose sedamdesetak milijardi eura.

Da li bi grčke komercijalne banke i bez te pozajmice ostale likvidne, veliko je pitanje. Makar i kada je riječ o iznosu od jednog bilijuna eura koliko bi navodno koštao bankrot Grčke, nitko točno ne zna kako su ga u Ateni izračunali. Nema nikakve dvojbe da bi bankrot koštao i druge zemlje zone eura, ali to nipošto ne bi bio iznos tog reda veličine - i najveći račun bi i u tom slučaju opet platili građani Grčke.

"Zašto već niste riješili taj maleni problem?"

S druge strane, europskim političarima je itekako jasno kako je ovdje riječ o problemu za kojeg ostatak svijeta očekuje da ga Europljani sami riješe. To je izjavio i njemački ministar gospodarstva i zamjenik kancelarke Sigmar Gabriel, a osobito SAD žele da se taj problem konačno riješi.

Griechenland Piräus Hafen

Privatizaciju Pireja je Tsipras osobno obećao spriječiti. Problem jest - nije ponudio niti nikakvu drugu alternativu nego dati koncesiju mješovitom kineskom poduzeću.

I iz Pekinga traže brzo rješenje, i to ne bez razloga, jer je Kina već duže vremena jedan od glavnih investitora u Grčkoj - kinesko-grčka tvrtka Cosco je već godinama vlasnik dva terminala luke Pirej, a zapravo žele zakupiti čitavu grčku luku. No upravo je Tsipras obećao da će to spriječiti.

Američki ekonomist i kolumnist Paul Krugman savjetuje Grcima da glasuju sa "ne". Doduše, on priznaje da u Grčkoj caruje korupcija, utaje poreza i vlada užasna produktivnost. Ali to nije mnogo gore nego u Mississippiju, kaže Krugman i pita: Da li je zbog toga netko došao na ideju izbaciti Mississippi iz SAD? To nije stvar Grčke, nego je to problem kojeg su već odavno trebali riješiti u Bruxellesu, Frankfurtu i Berlinu i upozorava kako u SAD "ljudi ne razumiju, zašto Europa nije u stanju riješiti tako malen problem."

Preporuka uredništva