Kad kćeri preuzimaju tvrtke

Kerstin Zessin (naslovna fotografija) nije se htjela zadovoljiti mjestom administrativne tajnice. Završila je školu za industrijsku referenticu prodaje i htjela je sama odlučivati, nešto pokrenuti. Praktični dio izobrazbe obavila je u jednom industrijskom poduzeću koje je vodila žena. To joj se svidjelo. Zato je rano donijela odluku da želi preuzeti neko poduzeće - ili od svojih roditelja ili neko drugo. Njezin otac je imao u njemačkom Muchu (kod Kölna) tvrtku koja je proizvodila agregate za struju u slučaju nužde. Oni bolnice, računalne centre i supermarkete opskrbljuju električnom energijom u slučaju nestanka struje. Kerstin Zessin je iznijela ocu svoju želju: "Ili ćemo donijeti odluku (u vezi s obiteljskom tvrtkom) ili ću si tražiti tvrtku koju ću moći preuzeti."

Početkom 90-ih godina je ta mlada žena već bila nadležna za sve što se tiče nabave, obilazila je gradilišta, vodila pregovore i dodatno se obrazovala, kako bi mogla obavljati menadžerske zadaće. 2006. je otkupila tvrtku svojih roditelja i sad ju vodi skupa sa svojim mužem. Njihovo poduzeće MAB Maschinen- und Aggregatenbau zapošljava 22 ljudi i bilježi promet od tri milijuna eura godišnje.

Dva milijuna radnih mjesta ovisi o pitanju nasljednika

To je srednje-veliko poduzeće kakvih u Njemačkoj ima na stotine tisuća. Oko 135.000 tih obiteljskih poduzeća trebat će nasljednika do 2018., izračunao je Institut za istraživanje srednjeg poduzetništva (IfM) iz Bonna. O uspješnoj predaji upravljanja nad tim poduzećima sljedećoj generaciji ovisi dva milijuna radnih mjesta. Više od polovice tvrtki naslijedit će djeca, ostali traže prikladnog nasljednika među zaposlenicima ili izvan tvrtke.

Sve više je starijih poduzetnika i sve manje djece koja bi ih mogla naslijediti. Rosemarie Kay iz IfM-a ipak ne vidi akutni problem s nasljeđivanjem. "Čisto brojčano gledano, više ljudi želi preuzeti neko poduzeće nego što je poduzeća koja trebaju nasljednika."

Tradicionalno u Njemačkoj obiteljska poduzeća češće preuzimaju sinovi. Ako nije bilo muškog nasljednika tražio se ili prikladan zet ili je zaposlen direktor. Danas je sve više poduzeća koja vode žene. Ali, kćeri se rijetko pripremaju tako ciljano kao Kerstin Zessin. U pravilu one uskaču jer nema druge mogućnosti. Pa ipak, i one uspješno obavljaju taj posao, čak i u navodno muškim granama kao što su metalna i elektro-industrija. "Muški nasljednici se često rano počnu pripremati za to, odaberu prikladno zanimanje i pohađaju praktične vježbe u toj struci", kaže Iris Kronenbitter, voditeljica agencije za osnivanje poduzeća bga. "S druge strane imamo nasljednice poduzeća koje su u određenoj struci skočile u hladnu vodu i onda se dalje obrazovale. Ali, kad su se kasnije usporedile brojke o uspješnosti poduzeća, nije se mogla vidjeti razlika."

Mora biti otkriven potencijal

Danas imamo najbolje kvalificiranu generaciju žena svih vremena, kaže Kronenbitter. Za žene je samo po sebi razumljivo da su zaposlene i ako imaju djecu. Muškarci lakše prihvaćaju uspješne žene kao partnerice. Sve su to dobri preduvjeti da kćeri budu ravnopravne pri preuzimanju poduzeća. Svake godine agencija bga provodi akciju pod motom "Nasljednik je žena" kako bi ukazala na taj potencijal.

"Ali, to ne ovisi samo o roditeljima nego i o kćerima", kaže Nadine Schlömer-Laufen iz instituta IfM. "One moraju imati hrabrosti preuzeti tu ulogu i same se u tome jačati. Mislim da će se s vremenom promijeniti i predodžbe o ulogama." Ali, na kraju krajeva, odluku donose stari vlasnici. Rosemarie Kay i Nadine Schlömer-Laufen su prošle godine istraživale je li pritom važan spol vlasnika tvrtke. I doista, "majke s većom vjerojatnošću uzimaju kćeri, dok očevi sa znatno većom vjerojatnošću uzimaju sinove za nasljednike", kaže Kay. Razlog je jednostavan: svatko si traži nekoga tko mu je sličan.

Novi stil s novom šeficom

Otac je od nje puno tražio i rijetko ju je hvalio, ali je imao povjerenja u nju, kaže Kerstin Zessin. Danas ona neke stvari čini drukčije. Prije svega patrijarhalni stil vođenja poduzeća pripada prošlosti. "Više se razgovara u timu, kolegijalno, razmatra se kako možemo pronaći rješenje", kaže ona. Osim toga, neke je stvari modernizirala. "Moj otac se puno držao starih stvari. I znam da se često ljutio misleći: što je to opet bacila? Što je to opet novo kupila?" Ali, on se držao dogovora: nova vlasnica snosi odgovornost i on joj ne smije "soliti pamet".

U međuvremenu Kerstin Zessin ima blizu 50 godina i razmišlja o vlastitom nasljedniku. Njezina djeca su još tinejdžeri i rasla su pored njezinoga radnog stola. Ali, vođenje poduzeća nije zabava. "Volim poduzeće, volim strojeve koje proizvodimo. Za mene su to sve male bebe i kad jedna takva mala beba napusti poduzeće, uvijek mislim: odlično!" S druge strane, nekad se mora raditi i po 14 sati na dan, nastojati dobiti nalog i svladati ogromno brdo spisa. "Ne znam želim li stvarno predati tu odgovornost koju imam za sebe, za poduzeće, za zaposlenike", kaže odlučna šefica. "Ali, nekako stvari moraju ići dalje."