1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kad je tweet brži od pameti

Socijalne mreže vrtoglavo šire vijesti koje koriste i građanima - i ponekad policiji. Tako je bilo i u Münchenu, ali i tu se pokazalo: tamo su se naveliko širile i netočne vijesti, ogavne poruke i slike i širila panika.

Bilanca napada je tužna: policija nije pronašla baš nikakve dokaze o povezanosti osamnaestogodišnjeg Nijemca porijeklom iz Irana sa nekakvom terorističkom organizacijom. Ali je pronašla mnoštvo dokaza o njegovoj nezrelosti, depresiji i problemima zbog koje je odlazio i liječniku.

Što je još gore, i njegove žrtve u trgovačkom centru u Münchenu su praktično sve bili njegovi vršnjaci, mladi koji su imali još čitav život pred sobom. Samo jedna žrtva je bila osoba od 45 godina, ostalih sedam su imali od 14 do 20 godina. Policija mnogo toga ne želi otkriti jer još želi provjeriti sve mogućnosti, ali niti ona još ne zna odakle tom mladiću suvremeni pištolj i čak oko 300 komada streljiva koje je imao sa sobom.

I dok policija čak i jedan dan nakon ovog zločina mnogo toga još ne zna, već sinoć se činilo da na socijalnim mrežama ima korisnika koji znaju baš sve. Već u petak predvečer su mnogima u džepu zacvrčali njihovi mobiteli sa novom porukom neke od socijalnih mreža. Jer u našem digitalnom dobu se rijetko bilo što može dogoditi, a da u blizini nije neki očevidac sa spremnom kamerom mobitela i internet-vezom, spreman da odmah proširi informaciju po čitavom svijetu. Ali baš su napadi poput ovih u Münchenu ili Nici trenutak kada društvene mreže pokazuju i svoje prednosti - i svoju odvratnu stranu.

Tradicionalni mediji nemaju nikakvih šansi biti brži niti da dospiju do više ljudi nego društvene mreže. To može čak i spasiti živote. Kada je počela pucnjava u Münchenu, mnogi su preko mreže javili gdje se puca i kamo ne treba ići.

Ali već onda jedan korisnik nije imao pametnijeg posla nego snimati jednu policijsku zasjedu. U to doba se još mislilo da je riječ o tri napadača i da su naoružani "dugim oružjem" - očito je ovaj nesretnik tako brzo pucao iz pištolja da su svjedoci mislili kako je riječ o strojnici. Ali policija je izričito upozorava da to ne treba raditi - jer i napadači mogu vidjeti gdje su policajci i tako je taj korisnik ugrožavao živote čak i tih policijskih službenika.

Jedna novinarka bavarske televizije je u tom trenutku bila u taksiju i vidjela je poruku koju su svi taksisti dobili preko svoje interne mreže - da izbjegavaju Stachus, sam centar Münchena odmah pred glavnim kolodvorom. Tu vijest je odmah podijelila preko hashtag-a #Muenchen - i tako i sama još više proširila dezinformaciju. Čitava mreža je počela brujati o "još jednom napadu" - što jednostavno nije bilo točno i samo je još više opteretilo rad policajcima.

Minhenska policija još od kako je otkazala javnu proslavu Nove godine zbog terorističke prijetnje bila na glasu kako odlično i smireno koristi društvene mreže. To je potvrđeno i u petak, preciznim informacijama građanima koje dijelove grada treba izbjegavati, koji su linije gradskog prijevoza otkazane i slično. Sve to policija radi na nekoliko svjetskih jezika. Građani su pozvani da ne objavljuju snimke i fotografije događaja, već da ih preko posebne platforme proslijede policiji:

Kao veoma koristan pokazao se i hashtag #offenetür (otvorena vrata). Taj se izraz na društvenim mrežama u posljednje vrijeme na žalost i previše koristi, a otvara mogućnost da svatko poruči uplašenim građanima koji se zateknu na ulici da će držati otvorena vrata i ponuditi utočište. Ta se praksa prvi puta pojavila tokom napada u Parizu u studenom na francuskom jeziku: #PortesOuvertes. Postoji mogućnost da na prikazanoj karti svatko doda mjesto gdje će on biti spreman nekoga prihvatiti.

Neki su se odmah raspitali, da li trebaju donirati krv za ranjenike i gdje to mogu učiniti. Isto tako, mnogi su pitali kako ikako mogu pomoći i žrtvama i policiji.

Mračna strana

"Sloboda" u socijalnim mrežama gdje svatko može napisati bilo što o bilo čemu ima naravno i svoju mračnu stranu. Neki korisnici željni pažnje tako objavljuju lažne informacije. Neke tako nešto "zabavlja", neki i namjerno žele zavesti javnost, a onda ih ima mnogo koji i šire takve netočne informacije iz pukog neznanja. Od toga nisu pošteđeni niti "pravi" mediji, pogotovo kad i novinari ne znaju što se točno dešava pa se tako događa da se šire jednostavno - gluposti. U petak se tako na Tweeteru pojavio i mnoštvo fotografija navodnih počinitelja kao i mjesta napada – i baš ništa od toga nije bilo istinito.

Na takve dezinformacije je nasjela i televizijska postaja Sat1 tako da se morala ispričati što joj je žurba bila važnija od provjerene informacije: „Nismo smjeli re-tweetati tu lažnu fotografiju (na kojoj je navodno bio napad u Olimpijskom trgovačkom centru). Ispričavamo se zbog toga.“

U subotu je i na konferenciji za novinare minhenske policije, kad je bilo objavljeno koja su najnovija saznanja u istrazi, glasnogovornik policije je - sa jedva suzdržanim bijesom - još jednom podsjetio: objavljivanje netočne informacije o napadu i zločinu je kažnjivo djelo, baš kao da ste nazvali policiju i prijavili zločin koji se nije dogodio. A ovog petka je na socijalnim mrežama bilo mnoštvo informacija o navodnim napadima diljem Münchena - i policija je poručila kako će protiv tih osoba pokrenuti i službeni postupak.

Jer cilj takvih dezinformacija nije samo rasipanje dragocjenog vremena službama sigurnosti, nego se time i širi panika među ljudima. To je već ovog petka primijetila jedna građanka Münchena koja je poručila: „Prijatelji, ljudi u Münchenu također imaju internet i užasnu se kad širite takve glasine. Prestanite, molim vas!“

Ali ono što je bilo možda najgore je bila želja nekih korisnika socijalnih mreža da se "pohvale" stvarnim snimkama žrtava i poginulih. Takvi snimci zločina samo koristi teroristima jer žele da svi vide njihovu "nadmoć" nad snagama reda. To je nakon napada u Nici upozorio i Christian Christensen, profesor novinarstva i stručnjak za društvene mreže s Univerziteta u Stockholmu: „Da, vaše je pravo da širite fotografije mrtvih u Nici. Ali onda shvatite da radite točno ono što teroristi hoće."

Korisnici socijalnih mreža često niti ne razmišljaju što to znači ako prenose fotografije žrtava. Na to ih je već upozoravala i francuska policija nakon Nice, a na žalost, na to je morala podsjećati i minhenska policija. Christensen im se obraća protupitanjem: „Ako bi vam kamion pregazio nekog voljenog, da li biste željeli da se fotografija njenog/njegovog leša odmah proširi društvenim mrežama?“

Napadi poput ovog u Münchenu uzrokuju brojne žrtve i u jednom trenutku stotine ili tisuće ljudi dovode u životnu opasnost. Za sve ostale to nije pitanje života i smrti i zato se možda isplati još jednom razmisliti prije nego što se pritisne tipka "send".

Preporuka uredništva