1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kad je netko i previše pametan...

Osobe daleko natprosječne inteligencije nemaju uvijek lak život. O takvim "pametnjakovićima" ima i mnogo predrasude, ali nije rijetkost niti da u školi loše prođu - jer učitelji ne vide njihove sposobnosti.

"U školi nisam imao baš mnogo prijatelja", priznaje nam Heinrich Siemens. Točnije, doktor germanistike Siemens: 52 su mu godine i izmjerenim kvocijentom inteligencije od preko 140 spada u malobrojnu skupinu visoko inteligentnih osoba. I njegov svakodnevni život potpuno odgovara uobičajenim stereotipovima o takvim osobama: najbolje se osjeća sam i dočekao nas je u svom stanu u Bonnu gdje baš ne vlada veliki red. Posvuda su papiri, boce, knjige... Priznaje da je "malo kaotično", ali dodaje: "I u tom kaosu uvijek ima sustav. Uglavnom mi uvijek uspije odmah pronaći ono što tražim."

Dr. Heinrich Siemens

Dr. Heinrich Siemens dugo nije niti znao svoj IQ

Siemens zapravo je tek prije nekoliko godina točno otkrio svoj IQ kad je ispunio test udruge visokonadarenih osoba Mensa. Osobe iznad kvocijenta 130 spadaju u daleko natprosječno inteligentne i takvih ima oko 2% u svakom društvu. Ali nije bio osobito iznenađen svojim rezultatom: "Rado rješavam zagonetke i igre razmišljanja. Već sam odavno primijetio da sam u tome mnogo brži od drugih."

To govori bez ikakve nadutosti, ali ipak odlučno. Jer on jednostavno zna što može i da je inteligentniji od mnogih drugih.

Dosada u školi

Razlog što Siemens nije dugo točno znao svoju nadarenost jest donekle i njegovo porijeklo: uvjerljiva većina od oko 13 tisuća članova Udruge nadarenih Mensa potječe iz obitelji gdje su i njihovi roditelji završili fakultete. Njegovi roditelji su pak sa petero svoje djece došli iz Letonije i kao "ruski Nijemci" su se vratili u staru domovinu - Heinrichu je tada bilo tek 11 godina. Došli su u maleno mjestašce Neuwied i prvo su ga poslali u školu da se pripremi za zanat - "kao što je to obično tako kod sve djece došljaka koji dođu u Njemačku", dodaje.

Ipak, tamošnji učitelji su brzo shvatili da se mališan dosađuje jer može daleko više od ostalih: "Tu sam imao veliku sreću", kaže nam Siemens. Sve do danas je zahvalan tim svojim učiteljima jer zapravo uopće nije rijetkost da takva visoka inteligencija ostane nezapaženo. "Neki visokointeligentni učenici uopće ne uspijevaju pratiti nastavu, neki čak onda dospiju u posebne škole za zaostale."

Osobe visoke inteligencije nije teško primijetiti, to je Siemens siguran. Ili im je sve previše lako ili se greškom stiče dojam da im je sve - previše teško. On je pak nakon dvije godine promijenio školu i došao u gimnaziju. Tamo je odmah nastavio na mjestu do kojeg su došli njegovi vršnjaci u gimnaziji i bez problema je ostao odlikaš sve do mature.

Flash-Galerie Symbolbild IQ Wissen

Test inteligencije se uglavnom svodi na pronalaženje poveznica - što je Siemensu oduvjek bila snažna strana i čak hobi.

Matematika i jezici

Siemens je studirao matematiku i filozofiju da bi na koncu promovirao lingvistiku. "Ta kombinacija zvuči smiješno, ali ti predmeti bolje pristaju međusobno nego što se to misli." Jer i jezici i matematika u sebi imaju temeljnu strukturu i moraju se razumjeti poveznice. Baš to je njegova snaga: "Ja vidim veze i tamo gdje drugi ljudi ne vide. Na početku sam se čudio, zašto drugi ljudi ne vide ono što ja vidim. Ali očito je to dio mojih sposobnosti."

Siemens je danas samostalni nakladnik i njegova specijalnost je Plautdietsch - njemački dijalekt kakav se u 16. i 17. stoljeću govorio među njemačkim stanovništvom na današnjem sjeveru Poljske. On i danas sa roditeljima razgovara na tom dijalektu, a tragovi takvog "tvrdog" njemačkog jezika se čuju i kad govori "običan" njemački.

Arogantan i osobenjak

U svakodnevnici razumije neke stvari brže nego drugi: "Često mi se kaže da sam arogantan, ali mogu živjeti sa tim jer znam da nisam", kaže Siemens. Jedino se nada da ta njegova nadarenost "ne upada previše u oči". Jer još jedna predrasuda o izrazito nadarenim osobama jest da ih se smatra čudacima i osobenjacima. "Nadam se da ne ispunjavam taj kliše o ljudima visoke inteligencije" i uz smijeh priznaje da među takvima kao što je on stvarno ima i mnogo "čudnih tipova". On pak kaže: "Ja ne tajim svoje sposobnosti, ali to niti ne pišem na svoju vizitku."

Iako se i osobno ponekad suočava sa predrasudama, osobno smatram da mu je njegova inteligencija prije prednost nego mana. "Od kako sam i testom utvrđen kao izrazito inteligentan onda i bolje shvaćam neke stvari koje su se dogodile u mom životu", kaže Siemens. Zato i svim takvim "osobenjacima" kakav je i on savjetuje da ispitaju svoju nadarenost: "Ako imate osjećaj da ste drugačiji nego ostali, a i drugi ljudi to čovjeku jasno daju do znanja, onda je lakše izaći s tim na kraj ako imate i objašnjenje za to."

Preporuka uredništva