Kad je čovjek spreman pomoći?

Očajnici pred ruševinama, zaraza i pljačka – takve slike svakodnevno stižu sa Filipina. Nijemci su dirnuti posljedicama tajfuna Haiyan i rado se uključuju u akcije prikupljanja pomoći za ugrožene. Danijela Felser iz „Njemačkog vijeća za donacije“, krovne udruge svih organizacija koje se bave prikupljanjem donacija, kaže da se građani osobno osjećaju potresenima: „O Bože, to se može i meni dogoditi. Kako mogu pomoći?“ Potresan naslov ili fotografija – na to njemački donator reagira. U samo nekoliko dana, humanitarne organizacije prikupile su 3,5 milijuna eura za žrtve tajfuna na Filipinima.

Poslije poplave slika, poplava donacija

Kada se dogodi prirodna katastrofa, mediji igraju važnu ulogu. Potresne slike navode mnoge da se odazovu pozivu za pomoć. I to je trend koji je sve primjetniji. „U Njemačkoj građani i na svojoj koži osjećaju kako se klima mijenja, kako ima sve više jakih oluja, kako ljeti koji put zahladi do te mjere da čovjek mora da obući kaput“, kaže Danijela Felser. Stupanj identifikacije je visok, a time i spremnost na pomoć.

Sprega između medija i donacija bila je više nego očita i prilikom poplava u Bavarskoj i istočnoj Njemačkoj, koje su prouzročile ogromne štete. Više od polovine donacija došle su putem medija, dobrotvornih gala-večeri i raznih drugih akcija, kako državnih tako i privatnih medija. Odziv građana bio je ogroman, do tada nezabilježen u Njemačkoj.

Međutim, detaljno izvještavanje medija s područja pogođenih ratom može izazvati i suprotan efekt. Ljudi su zbunjeni situacijom u kojoj ne mogu razlučiti tko je dobar, a tko loš, tko je agresor a tko žrtva. Zato je spremnost da se pomogne mala. Trenutno je takva situacija u vezi sa Sirijom: „Jednom je kriv Asadov režim, a nekoliko dana kasnije pobunjenici“, kaže Felser. „Osim toga, ljudi stječu dojam da je pogođenima teško pomoći, da nisu dostupni. Slično je bilo i posle potresa u Pakistanu i Iranu. Nijemci nisu bili dovoljno motivirani da pomognu“.

Prosječan donator: preko 60 i financijski situiran

Nijemci ne reagiraju samo na prirodne katastrofe i humanitarne krize. Većina donacija stiže redovno, preko nekih malih udruga ili humanitarnih organizacija. Sudeći po rezultatima studije „Bilanca pomoći“, trećina Nijemaca je 2012. godine dala dobrovoljni prilog nekoj od humanitarnih organizacija u ukupnoj vrijednosti od 4,2 milijarde eura. Kao dobrovoljni prilozi računaju se novac, stvari ali i uloženo vrijeme!

Naročito rado doniraju Nijemci stariji od 60 godina. Sociolog Eckhard Priller kaže da pritom ulogu igra više čimbenika: to su uglavnom stariji, financijski osigurani građani s bogatim životnim iskustvom.

I na kraju, mada Nijemci vole o sebi misliti da su narod koji je svjetski prvak u donacijama, činjenice to ne potvrđuju: Njemačka je negdje u sredini. Među zemljama koje su na vrhu su Norveška, Švicarska ili Nizozemska. Osim toga, u SAD odavno postoji kultura davanja u dobrotvorne svrhe, dok je to u Njemačkoj relativno nova pojava.

Međutim, sociolog Priller kaže da nema ništa lošeg u tome što se Nijemci vide i predstavljaju kao veliki donatori. Osjećaj da je dio "nečeg dobrog“ samo može potaknuti čovjeka da i sam bude donator.