1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kad dijete oboli od raka

"Nemoguće! Rak dobivaju stari ljudi, od pušenja... Ali ne moje dijete!" To je gotovo u pravilu prva reakcija slomljenih roditelja - ali nemaju pravo. Samo u Njemačkoj godišnje od raka oboli više od 2000 mališana.

Simone Klapsing, majka Julana kojem je tada bilo šest godina, nikad neće zaboraviti dan kad joj je liječnik morao reći dijagnozu: "To je bilo kao da vam je netko otvorio tlo pod nogama!" Ali u dijagnozu nije bilo sumnje: Julian ima limfom, tumor tijesno povezan s limfocitnim leukemijama.

Mališan se često tužio kako ga boli trbuh. To je bilo nedugo nakon što se upisao u školu i prošlo je neko vrijeme dok roditelji nisu shvatili da to nije samo zato jer je nešto loše pojeo. Ali i stručnjaci isprva nisu slutili ništa zlo: "Svi liječnici su mislili da je to od stresa kad mališan dođe u školu. Bili smo čak i u savjetovalištu za roditelje. Ali nitko nije znao, što se doista događa."

Liječnik gleda nalaze CT-a

Tek na detaljnom pregledu se utvrdila opaka bolest

Dugo mu je trebalo da shvati

Tek nakon mnogo testova i pregleda kroz koje je Julian morao proći, došla je strašna vijest: za bolove u trbuhu je kriv rak. "Kad to pogodi vaše vlastito dijete i kad ne znate, što da uopće učinite, onda se doista osjetite kao da ste došli do kraja. To je bilo stvarno užasno iskustvo", priča Julianova mama.

Julian se isprva nije osobito uzbuđivao zbog dijagnoze. Sa svojih šest godina još nije shvaćao razmjere svoje bolesti. "Da sam Julijanu rekla da mora operirati slijepo crijevo ili mandule, to bi za njega bila ista stvar", objašnjava majka. "Trebalo mu je dugo vremena dok me prvi puta nije pitao, da li od toga može i umrijeti."

Uz sav šok kad roditelji čuju da im dijete ima smrtonosnu bolest, ipak se mogu tješiti činjenicom da je današnja medicina daleko odmakla - i da su izgledi za izlječenje zapravo vrlo dobri. Opasnost jest da se tumor u mladom tijelu brzo razvija, ali ono se i brzo prilagođava mjerama protiv opake bolesti. U međuvremenu, u 85% slučajeva postoji dobra nade za potpuno izlječenje, što je daleko više nego kad od raka obole odrasle osobe.

Mališan u kantini bolnice

To je teško iskušenje kroz koje treba proći

"Nisam smio jesti trešnje, salatu..."

Danas je Julijanu osam godina i veselo trči kroz stan Klapsingovih, kliže se u čarapama po parketu i uz najbolju volju ne odaje dojam kako je donedavno bio teško bolestan. Intenzivna terapija je završena tek prije pola godine i Julijan se dobro sjeća, što sve nije smio: "Nisam smio jesti trešnje i nikakve orahe. Nisam smio jesti ni papriku, šljive, luk, salatu ali ni kebab'".

Zbog kemoterapije je obrambeni mehanizam Julijana bio uvelike oslabljen, tako da je nekuhano povrće ili koštuničavo voće moglo biti preveliki izazov za njegovo mlado tijelo. Zato Julijan nije smio niti u društvo drugih ljudi - stalno je vladala opasnost da se zarazi. Na poklon je dobio i veliki bazen za napuhavanje, ali on još uvijek stoji u kutiji - prevelika je opasnost da se i u vodi za kupanje nađu klice.

Ali za Julijana je bilo najgore od svega da se s tatom nije smio voziti na traktoru. Julijanov otac je poljoprivrednik i mališan uopće ne dvoji, što želi raditi kasnije u životu. Vodi nas u svoju sobu i pokazuje - traktore, u svim bojama i oblicima, kao uzorak na tepihu, na tapetama, posteljini i po policama stoji stotine modela poljoprivrednih strojeva. Julijan obožava traktore i zna baš svaku marku.

Julian i njegova sestra Pia Klapsing na tatinom traktoru

Julijanu se ispunio san: posjetio je tvornicu traktora

Julijanov san je postao stvarnost

Za strast za traktore mališana oboljelog od raka su čuli i u tvornici traktora Claas. Preko jedne udruge iz Münstera koja se bavi ispunjavanjem želja teško oboljelih, zajedno s tatom i najboljim prijateljem Felixom su čitav dan proveli u tvornici i divili se novim traktorima.

Taj izlet je za Julijana bila nagrada jer se pune dvije godine hrabro borio protiv teške bolesti. Stalno je morao u bolnicu, a morao se boriti i s posljedicama terapije: ispala mu je kosa, stalno mu je bilo zlo i imao je rane u ustima.

Jer i mali Julijan je dobio jaku dozu lijekova protiv raka. Gotovo je apsurdno da djeca mogu podnijeti mnogo više lijekova nego odrasli pa tako i terapija ima više izgleda. S druge strane, mališani imaju sreće što i njihove stanice raka obično nisu iste kao i kod odraslih, objašnjava Heribert Jürgens, voditelj klinike za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju u Münsteru: "Rak kod djece nastaje iz stanica koje dijelom imaju još embrionalni karakter pa su tako i mnogo osjetljivije - može se reći naivnije prema lijekovima. Kod odraslih i kod zrelih tkiva, rak ima više mehanizama boriti se protiv lijekova koje bi ga trebali odstraniti."

Julian i Pia Klapsing

Julijan će na jesen i u školu, a i sestra Pia je sretna da je njen brat zdrav.

Rak nastaje i zbog - odrastanja

I na kraju odgovor na pitanje uplašenih roditelja, kako je moguće da njihovo dijete dobije rak kad još nije niti poživjelo dovoljno dugo da nešto ugrozi njegovo zdravlje. Jer mnogi ne znaju kako postoji još jedna velika razlika između raka kod djece i kod odraslih: kod odraslih rak često dolazi od vanjskih utjecaja kao što su ishrana, psihičko opterećenje, pušenje ili život u nezdravom okolišu.

Ali kod djece - takva vrsta raka je izuzetno rijetka. Rak često ima veze s onim što se djeci događa: ona rastu. Njihov čitav mladi organizam raste i kao u tvornici, na svim stranama se dijele stanice. Baš kod tih dioba stanica se može pojaviti greška: "Kod djece se zato rak pojavljuje najčešće tamo, gdje se i tkivo najbrže razvija: u njihovom obrambenom sustavu. A on se uvelike sastoji od limfnih čvorova. Tako polovica mališana oboli od raka limfnih čvorova, dakle limfom ili neki od vrsta leukemije, odnosno raka krvi. Kod mladih se najčešće dijagnosticira i rak koštane srži, jer oni u pubertetu i rastu najbrže."

Dvije godine nakon što je čuo užasnu vijest, Julian mora samo jednom tjedno u Sveučilišnu bolnicu na pregled. Svi se nadaju kako je najteži dio prošao, a nakon ljeta će opet i u školu. Doduše, morat će ponavljati razred, ali sad se prije svega veseli ljetu. Jer tata svaki dan odlazi na traktoru na polja - i sad može i Julijan s njim.

Preporuka uredništva