1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Kačićev ”Razgovor ugodni” prvi prijevod s hrvatskog na srpski?

Ove godine obilježava se 300. obljetnica rođenja Andrije Kačića Miošića, franjevačkog redovnika i svećenika, sveučilišnog profesora filozofije i teologije, pisca filozofskih i bogoslovnih tekstova, graditelja Samostana u Sumartinu na Braču. Kačić Miošić autor je proznih i pjesničkih tekstova, a njegova su djela prevođena na strane jezike – u ranim danima devetnaestoga stoljeća čak i na srpski, tvrdi Hrvatin Gabrijel Jurišić.

Fra Andrija je sebe skromno nazivao ”Starcem Milovanom”, a ova godina je posvećena njegovoj 300. obljetnici rođenja. Njegovo najvažnije djelo ”Razgovor ugodni” doživio je 70 izdanja i time poslije Biblije postao najčitanija knjiga u hrvatskom narodu. Kačićevu književnu djelatnost fra Gabrijel Jurišić stavlja u kontekst vremena: ”Treba se sjetiti vremena kada je Kačić pisao. Bio je to prvi dio 18. stoljeća kada su se razmahali ratovi protiv Turaka, tako da je veći dio Dalmacije i Slavonije oslobođen. U to doba Kačić se prihvaća narodnoga deseterca i na narodu razumljivom jeziku štokavskoj ikavici pjeva u desetercu o junacima i vitezovima i na taj način daje snagu ljudima u borbi protiv agresora, dakle za borbu za slobodu, za svoju domovinu, za pravdu, za svoju obitelj".

Koliko je Kačićevo djelo ”Razgovor ugodni” neobično i značajno isticao je nedavno preminuli akademik Ivo Frangeš: ”Kačić je veći djelovanjem nego djelom”. Europski značaj Kačićeva djela objašnjava fra Gabrijel Jurišić: ”Bugarski monasi vrlo su rado već u godini Kačićeve smrti došli do njegove knjige ”Razgovora ugodnoga”. I oni su tamo našli desetak stranica u pjesmama i u prozi zapravo prvu bugarsku povijest. To je za njih bilo otkriće i to ih je potaklo da se zanimaju za svoju povijest i pišu bugarsku povijest. I danas će vam svaki obrazovani Bugarin priznati da je zapravo fra Andrija Kačić bio poticaj da se Bugari zanimaju za svoju povijest. O tome postoje studije, vrlo dobre hrvatsko-bugarske veze, čak je prije dvije tri godine bio simpozij u Bugarskoj o fra Andriji Kačiću Miošiću i vezama Hrvata i Bugara. Prema tome, sasvim je jasno da na početku bugarske historiografije stoje pjesme fra Andrije Kačića Miošića, prozni tekstovi koji ne pišu o Hrvatima ili nekom drugom nego baš o Bugarima. To je prva bugarska – možemo reći – povijest napisana na desetak stranica”.

Osim Bugara Kačiću su zahvalni i Česi premda je cijela stvar započela na falsifikatu znastvenika Vaclava Hanke koji je pronašao stare češke narodne pjesme koje su se naknadno uspostavile da su prijevod Kačićevih pjesama. ”Cijeli češki narodni preporod počeo je na falsifikatu, na Kačićevim pjesama, drugi nisu znali da je to Kačić, danas mi znamo, ali Hanka je napravio falsifikat koji je umao dobar učinak”.

Možda najzanimljiviji dio Kačićeva djelovanja i njegove najvažnije knjige tek predstoji da se znanstveno podrobnije istraži, a radi se o prvom prijevodu sa hrvatskog na srpski jezik davne 1802. godine. O tome fra Gabrijel Jurišić kaže: ”To je problem koji sam vidio prije desetak godina, a na to sam upozorio i neke zagrebačke profesore, međutim, nažalost, nitko nije imao vremena time se baviti. Ali je činjenica da je 1802. u Budimpešti tiskana i izdana knjiga pod naslovom ”Pesmoslovka”, dakle to su ekavicom pesme – pjesme. U samom naslov se kaže da su one gospodina Andrije Kačića, dakle navodi se čije su. I daljnji podatak govori da su one ”po glagolu, po obrazu i ukusu srpskom složene”, a navodi se da je prijevod na srpski učinio Gavrilo Kovačević. Treba se zapitati što je napravljeno. Ja sam uvjeren da je to prvi prijevod jednog hrvatskog djela na srpski jezik, jer ako to uspijemo dokazati, tada možemo reći da su oni vrlo pošteno učinili. Oni su već onda pred 200 godina prevodili hrvatske pisce na srpski. Dodajmo tome da su Srbi izdali 12 izdanja ”Razgovora ugodnoga”. Većina je izdana su ćirilici i ekavicom, dakle, pravili su nekakve male preinake. Naravno, poglavlje Kačićeva utjecaja na europsku kulturu i književnost nedovoljno je istraženo, ali trebalo bi ga istražiti. Mislim da bi to moglo biti dobro posebno našim filolozima, posebno onima iz Rankovićeva doba, da to nisu jedan jezik nego dva jezika, jer su Srbi prevodili s hrvatskog na srpski već onda i dobro su učinili”.