1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Köln - svjetska metropola Nove glazbe

Povijest najvećih imena Nove glazbe povijest je i Kölna: Stockhausen, Kagel, Ligeti, Pousseur. Prošloga vikenda kelnska Nova glazba bila je na jednome mjestu. Povod: 26. obljetnica Kelnskog društva za Novu glazbu.

default

Mauricio Kagel

Kako je Nova glazba započela, kako su se formirale strukture koje su bile relevantne za njeno promicanje i etabliranje u društvu, što je Nova glazba danas i gdje je ona danas – teme su o kojima se razgovaralo na ovogodišnjem Forumu. U svojim počecima Nova glazba bila je tek inicijativa malog broja glazbenika i još manjeg broja publike. Danas se Nova glazba institucionalizirala. To ne znači ništa drugo nego da je Nova glazba posvuda. To znači veliki broj glazbenika, široku publiku, ali i čitav niz grupa i institucija aktivnih u promicanju i posredovanju Nove glazbe. U isto vrijeme to znači i jedan novi oblik internacionaliziranja glazbe, drugim riječima: nemogućnost prepoznavanja specifično kelnskog u glazbi. Jedan od pinora Nove glazbe i jedan od osnivača Kelnskog društva za Novu glazbu, skladatelj Johannes Fritsch: 'Glazbena scena se internacionalizirala. Tako ja to vidim. Više se ne može čuti otkud koja glazba dolazi. Prije je to bilo moguće. Možda to i nije dobro. To je jedna vrsta niveliranja.'

Pa ako stilski kelnsku kompoziciju više i nije moguće razlikovati od one u drugim velikim glazbenim centrima još uvijek je prisutno, smatra Fritsch, nešto specifično kelnsko: 'U Kölnu prevladava vrlo velika tolerancija. Također prevladava i veliki interes spram novih tehnologija. Mislim da je to ovdje izraženije negoli negdje drugdje.'

U ovogodišnjem festivalskom glazbenom ciklusu naslovljenom 'Zvukovne impresije' ('Klang-Impressionen') sve se prije moglo čuti osim velikog kelnskog interesa spram novih tehnologija. Od 23 skladbe koje su izvedene u 4 koncerta tek 5 njih dodiruje tehnologiju i to: video, CD i vrpcu.

Glazba trivijalne budućnosti

Nova glazba se institucionalizirala. Nova glazba danas je posvuda. Čak su joj se otvorili i mali prostori crkve. Međutim, to nije sve. Danas se pod Novu glazbu guraju i pop, i jazz, i sve druge forme suvremenog glazbenog izražavanja. Za ozbiljnu glazbu pak to je već pitanje estetičke kvalitete u čemu Fritsch vidi najavu glazbe budućnosti o kojoj kaže: 'Glazba će se pojednostavniti. Udio eksperimentalnog u Novoj glazbi bit će sve manji ali će ostati jednako tako važan. Sve skupa bit će probabljivije, razumljivije. Ono što je teško razumljivo, toga će biti manje.'

Oxana Omeltschuk mlada je bjeloruska skladateljica, u Kölnu je na usavršavanju, u klasi profesora Johannesa Fritscha, samu sebe vidi kao glazbenu generaciju budućnosti: 'Ja sam, vjerojatno, već i otišla u smjeru jednostavnije glazbe. Verojatno sam već obilježena postmodernizmom. Ako bih trebala opisati na koji način tehnički oblikujem svoje kompozicije, ne znam koju bih riječ upotrijebila. Sve što primjenjujem u svojoj glazbi, bilo pop elemente ili kič elemente ili kazališne elemente, nema ograničenja. Ono što pokušavam u svakom novom djelu jest svaki put ići u nekom drugom smjeru, i tehnički i estetički. Mislim da idem u smjeru individualizacije.'

Umjetnički solipsizam je stvar duhovnog i estetičkog ranga?

Nadolazeća jednostavnost u glazbi cijena je koju umjetnička individualizacija plaća društvu, društvenom pritisku. Skladatelji Nove glazbe o društvu su razmišljali još do kraja 60-ih, dijelom i u 70-im. Tada su se osjećeli kao pripadnici jedne struje koja se borila za ljudsko i umjetničko oslobađanje. Bio je prisutan jedan protestirajući stav. Tada se to osjećalo kao dužnost. Danas tome više nije tako. Johannes Fritsch: 'Ne vjerujem da danas još ima smisla društvene teorije primjenjivati u glazbi ili uz pomoć glazbe slijediti društvene ciljeve. Kao umjetnici, mi smo ponovno sami.'

Grad Köln još uvijek je centar Nove glazbe. Još više i zbog toga što tu umjetnici još uvijek osjećaju da to što rade ima smisla. Tako se osjeća i Tiziana Bertoncini, violinistica iz Italije koja je u Kölnu već 3 godine : '... u Njemačkoj kulturni život još uvijek postoji dok u Italiji ne postoji više, posebice za suvremenu glazbu i za suvremene umjetnike. Nema potpore, nema dovoljno potpore. A ovdje je divno. Ovdje ima toliko potpore glazbenicima koju se drugdje teško može naći. Ovdje ima dosta ljudi sa sličnim interesima. Za mene je to vrlo bitno. Da te netko ne pita: A, ti si glazbenik. I što je zapravo tvoj posao? Što je tvoj stvarni posao? Da, to je nešto, zar ne?'