1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Još veći jaz između bogatih i siromašnih u Njemačkoj

Jaz između bogatih i siromašnih u nekoj državi je redovito i pokazatelj njene ukupne (ne)razvijenosti. Kako otkriva njemački magazin Monitor, u ovoj zemlji je zapravo mnogo gore nego što to misli i "službena" statistika.

Novinari njemačkog političkog magazina Monitor postaje ARD pozivaju na prihode vrhunski plaćenih djelatnika iz više od 1300 poduzeća i koje je prikupila savjetnička tvrtka Kienbaum. Prema tim podacima su prihodi njemačkih direktora od 1997. do 2014. porasli za 42%, a prihodi članova uprava još i više - za 59%. Ako se uzmu samo najznačajnije i najveće njemačke tvrtke izlistane u indeksu DAX, tamo su prihodi članova uprava u tom razdoblju porasli za 186%. Istovremeno, prosječni prihodi građana su u tih 17 godina porasli za - 15%.

Kako otkriva ovaj magazin, zapravo je još veći problem što se i politički odgovornima u ovoj državi serviraju pogrešni i mnogo niži podaci. Tako tvrtka Kienbaum raspolaže podacima koji svjedoče kako je prosječni prihod direktora i članova uprave 2013. bio oko 500.000 eura godišnje - naravno bruto, dok političari u Berlinu uglavnom samo raspolažu brojkama koje iznosi socioekonomski panel SOEP. A on pak navodi kako je najimućniji postotak stanovnika u ovoj zemlji te godine zaradio samo - 200.000 eura.

Symbolbild Konferenz Konferenzraum

U upravama tvrtki očito nema baš mnogo problema složiti se o vlastitoj povišici - i tu nema ničeg lošeg ako i poduzeću ide dobro. Ali i onda je zaposlenicima teško izvojevati i desetinu postotka...

Razlike koje mnogo znače

A upravo su podaci SOEP-a jedan od najvažnijih izvora prema kojem i njemačka vlada objavljuje svoja izvješća o imutku i siromaštvu građana ove zemlje. Utoliko i ekonomist Peter Bofinger ukazuje da diskrepancija mora imati i svoje posljedice: "Jaz između siromašnih i bogatih je mnogo dublji nego što su to pokazivale dosadašnje statistike."

Naravno da nitko nema ništa protiv da sposobni i zarađuju dobro, ali je isto tako praksa da oni koji doista vrhunski zarađuju tek rijetko i plaćaju - izraženo u eurima i centima mnogo više od onih sa razmjerno prosječnim prihodima. Jer oni obično imaju čitave urede poreznih savjetnika koji, čak i da se ne prijeđe granica u utaju poreza, nalaze načina da u državnu blagajnu iz njihovih džepova ode što manje novca. A oni koji zarađuju prosječno ili čak manje od prosjeka gotovo redovito plaćaju baš svaki cent koliko im odredi porezni ured.

Arbeitsministerin Andrea Nahles DW

Ministrica rada je obećala 'uvažiti nove aspekte' statistike o imovini. Ali ministrica Nahles je iz SPD-a tako da to ne znači kako će kancelarka promijeniti mišljenje.

Zaključak Bofingera je jasan: "Po mom mišljenju bi bilo primjereno opet se vratiti poreznim stopama na prihod kakve smo imali u devedesetima. A tada su osobe najviših primanja plaćale porez na dohodak po stopi od 53%." Trenutno je stopa i za takve predsjednike uprava mnogo niži - 42%, time što je 2007., nakon mnogo muka i odbijanja CDU-a, odlučeno da se onima koji godišnje zarađuju više od 250.000 eura nametne, kako to mediji obično nazivaju, "porezu za bogatune" u iznosu od dodatnih 3%.

Razmišlja li vlada (kršćansko-demokratske) kancelarke Angele Merkel o povećanju poreza, to novinari nisu uspjeli saznati. Ipak, iz Ministarstva rada koje je i zaduženo za vladina izvješća o siromaštvu i imutku stanovnika Njemačke su novinarima ARD-a obećali kako će ubuduće u svoja izvješća "uvažavati novine u području statističke obrade imutka u Njemačkoj". Ali na čelu tog ministarstva je Andrea Nahles iz koalicijskog partnera Merkeličinog CDU-a, njemačkih socijaldemokrata.

Preporuka uredništva