1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Još su stari Sumeri znali s vodom štedljivo

Cisterne za vodu stare više od 2.500 godina na jednom se Sredozemnom otoku još i danas upotrebljavaju. Naši su preci isto muku mučili s nedostatkom prirodnih izvora, ali i pronalazili praktična i trajna rješenja

Voda - najvažniji prirodni izvor bez kojeg nema života bit će u budućnosti sve dragocjenija

Voda - najvažniji prirodni izvor bez kojeg nema života bit će u budućnosti sve dragocjenija

Prirodni izvori nas Zemlji se ne povećavaju, samo zbog toga što na njoj živi više ljudi. Kolač kojeg treba podijeliti ostaje isti, a klimatske promjene i kraj razdoblja naftnog obilja samo će produbiti ovaj problem. S druge strane, čovječanstvo se oduvijek moralo suočavati s nedostatakom prirodnih izvora.

Sumeri su slovili kao prva visoka kultura, koja je prije 5.000 godina svoje blagostanje i svoju moć mogla zahvaliti tehnici navodnjavanja i gradnji velikih rezervoara za zalihe vode. Oni su bili i prvi koji su svom jeziku dali i pisanu formu, zbog čega je berlinski znanstvneik Dr. Ariel Bagg mogao i pročitati, koliko je voda sumerima bila važna: «U literarnim tekstovima pojavljuju se bogovi i mitski vladari kao graditelji vodovoda. To znači da je ta tema toliko bila važna, da su se čak i bogovi bavili njome. To je bilo važno kako bogovima tako i kraljevima».

Genijalne cisterne sa Sredozemlja

Bez vode, najvažnije sirovine na svijetu, nemoguć je bilo kakav oblik života, a posebno ne visoka kultura. S druge strane, tek određena spretnost i umijeće mogu neka mjesta učiniti prikladnim za život. Na otoku Pantelleria u Sredozemnom moru između Sicilije i Tunisa, kiša pada gotovo isključivo zimi, i ima premalo izvora vode. Svejedno, ljudi tamo žive već tisućama godina. Friedrich Schön s Arheološkog instituta Sveučilišta u Tübingenu objašnjava tehniku uz pomoć koje je to bilo izvedivo: «Najranije cisterne na Pantelleriji bile su od kamena. Jednostavno su izdubljene u kamenu. Kao plohe za sabiranje vode vjerojatno su služili krovovi na kućama. Kasnije se voda sakupljala i sa tla ispod kojeg su bile postavljene cisterne,kako bi se kišnica i na taj način mogla iskoristiti.»

Još i danas postoji 700 takvih cisterni a mnoge od njih još su uvijek u upotrebi. Sličan izum, ovaj put duboko na kontitentu, pronađen je i u Njemačkoj u području Schwäbische Alb, koji je isto tako nastanjen još od mlađeg kamenog doba.

Što stoji iza genijalnih izuma?

Upravo takvi neodstaci prirodnih izvora i strategije njihovom opskrbom tema su istoimenog projekta koji je ujedinio znanstvneike iz različitih područja: arheologe, povjesničare, jezikoslovce, i geografe. Uz pomoć iskopina, tekstova, slika, kovanica i geografskih iskustava, oni žele doznati, postoje li zajedničke strategije ili modeli ponašanja, kad ljudi moraju rješavati problem nedostatka sirovina. Dr. Thomas Knopf Je povjesničar i arheolog uključen u projekt: «Sigurno nećemo naći paušalne odgovore. Mi namjerno proučavamo potpuno različita društva. Želimo ustanoviti, kako su takve probleme rješavala pojedina društva, kako je to funkcioniralo. Tek potom ćemo usporediti postoje li određeni mehanizmi opskrbe i ophođenja sa sirovinama kojih nema dovoljno, koji bi se ponavljali u svakoj kulturi, odnosno, što je dovelo do nekih izuzetnih primjera i rješenja. Je li to prirodni prostor, okoliš ili se radi o određenim strukturama vlasti. Kako je to funkcioniralo?»

Povijest i opet kao najbolja učiteljica života

Svejedno, radilo se o Sredozemlju, Bliskom istoku ili njemačkom području Mittelgebirge, ljudi su oduvijek s nedostatkom sirovina morali izlaziti na kraj. Pri tome su ponekad nalazili iznenađujuća rješenja. Činjenica da više od 2.500 godina stara žbuka na cisternama na Pantelleriji drži vodu dulje od zaštitnih slojeva današnjih rezervoara, budi želju da se otkrije njihova tajna. A ovo učenje od povijesti moglo bi se i te kako isplatiti, objašnjava Friedrich Schön: «I pri današnjim izumima, često se moraju primjenjivati ekološki i ekonomski vrlo otporne konstrukcije. Društvo bi bilo na velikom dobitku ako bi se bolje materijale pa čak i one iz antike, moglo ponovno učiniti upotrebljivima.»

Kao što kažu znanstvenici, moglo bi se dogoditi da bi nas proučavanje znanja naših predaka moglo podučiti, kako da se u budućnosti bolje nosimo s nedostatnim prirodnim izvorima.